Naklada: Stilus knjiga/2020.
Prevoditelj: Sanja Ščibajlo
Broj stranica: 394
Nakon blagog živčanog sloma koji je bio rezultat ružnog prekida sa poznatim gitaristom, kao i ismijavanja internetskih trolova, Brie se povlači u osamu i zapušta se. Inače popularna autorica ljubavnih romana punih seksualnog naboja, Brie u životu gotovo i nije iskusila to što junaci njezinih knjiga doživljavaju.
Njezina urednica Carrie i prijateljica Mel organiziraju intervenciju na koju pozivaju i Briannine roditelje. Pronalaze ju u lošem stanju, bez inspiracije za pisanje romana.
Brie odlučuje i sama da je bilo dosta skrivanja i želi trolovima, koji ju ismijavaju zbog debljine i izgleda, pokazati da je nadrasla njihove igrice. Sređuje se izvana i iznutra.
A onda joj Carrie dogovori posao u spisateljskoj radionici na talijanskom jezeru Garda
“Ti ne tražiš pozornost, Brie. Ali srce nosiš na dlanu i možda bi morala malo očvrsnuti.”
Brie odsjeda u predivnoj vili na jezeru, a koja je u vlasništvu povjesničara i autora Arrana, naizgled mrzovoljnog i sklonog osuđivanju. Njih dvoje su domaćini i voditelji radionica na koje pristižu brojni autori u začetku, a Brie pomaže Arranu u pisanju ljubavnih scena u njegovom najnovijem ratnom romanu.
Uz topao povjetarac s jezera, uz zrak prožet mirisom ljetnog cvijeća, te uz pokoju čašu vina i tanjur fine hrane- Brie i Arran se zbližavaju. Isprva bojažljivo, no kasnije intenzivno.
Na vidjelo dolaze i beskrupulozne namjere Arranove bivše supruge koja mu želi oduzeti vilu- njegovo najveće bogatstvo i nasljeđe njegovog djeda i bake.
“Ponekad je tama oblaka koji prekrije noćno nebo toliko gusta da zamrači sve, osim neprestanih bljeskova sjećanja na lica isprugana zemljom koja vrište u boli.”
Jedna lagana knjiga savršena za ljetne dane provedene u sjeni nekog raslinja, uz topli pijesak pod prstima, more na vidiku i čašu koktela.
Klasičan chic-lit roman uz kojeg ćete se osjećati dobro i sretno.
Knjiga je sama po sebi mogla biti malo kraća, sa manje opisivanja, sa manje kompliciranja jer već u samom početku stvara zamor. No nisam htjela prestati čitati.
Knjiga je prepuna klišeja i stereotipova, pa samim time i predvidljiva. Opisi su lijepi, neki suvišni, neke stvari koje su trebale biti spomenute- nisu. Likovi i radnja su sasvim klasični za chic-lit: ranjena žena, ranjeni muškarac, lijepo mjesto, njihova prvotna odbojnost pretvara se u romansu.
“Nosim u glavi tu romantičnu sliku prostrane, stare kamene kućice s podom od kamenih ploča i ne savršeno uređenu, kakvu već imam. Moj pisaći stol gleda na vrt i spazim dijete koje se igra s mačkom. Bila bih sretna dijeleći vrijeme između obitelji i strasti prema pisanju. Ali ne bih imala ništa protiv staviti svoj posao neko vrijeme na čekanje, ako bi situacija to zahtijevala.”
Pretpostavljam da ću radnju zaboraviti kroz koji dan. Jednostavno nije previše dojmljiva. Obična knjiga, sa običnim likovima i običnom radnjom. Ali opustila me i razvedrila.
Ocjena 3/5.
Bookworm Maja 