Naklada: Egmont/2021.
Prevoditelj: Silvija Čolić
Broj stranica: 375
Jessica May je manekenka koja je nakon izdaje i podmuklosti njezinog ljubavnika izgubila ugovore za nova snimanja. Rat je u jeku, a Europa se slama pod težinom eksplozija i mrtvih ljudi.
Jessica se odluči okrenuti staroj ljubavi i zanimaciji, te postaje ratna izvjestiteljica. Teškom mukom dobiva dozvolu jer je žena.
Bira Italiju kao svoj cilj i vjeruje da će biti uspješna. Uspjeh nema veze sa time što ju dočeka na bojištu. Ništa više ne gleda istim očima nakon što vidi pogiblju i masakr mladih ljudi koji život daju da spase druge.
Jessica načini neke fotografije koje obiđu svijet, napiše članke o tome, i to joj stvori ogromnu popularnost.
“Možda mi je suđeno stalno se opraštati od nekoga ili nečega.”
Na žalost, kako i svugdje, tako i u svojem poslu Jess nailazi na prepreke i ljude koji ju žele slomiti i usporiti joj napredovanje. Omalovažavanje zbog toga jer je žena i manekenka konačno izbijaju iz pora ljubomornih ljudi.
Ali isto tako nailazi na lijepog i pametnog vojnika Dana Hallwortha koji pod svojom paskom ima djevojčicu Victorinu. Stvorenje koje odrasta na bojištu.
“Upravo zbog takvih trenutaka došla je u Italiju, kako bi svijetu prenijela priče poput te. Priče o ljubavi, ljudskosti i suosjećanju u vihoru rata. O dobročinstvu i milosrđu kao protuteži zla, o svemu dobrom što unatoč krvoproliću postoji u ljudima.”
Više od pola stoljeća kasnije D’Arcy dolazi iz vruće Australije u predivan francuski dvorac. Posao ju navede na taj put. Dolazi pripremiti fotografije anonimne vrhunske autorice koja napokon pristaje izlagati svoja djela van Europe.
“Zapravo, nije se ništa manje bojala nego one prve noći u Italiji, samo je naučila bolje prikrivati strah. Koristilo joj je usredotočiti se na ono što mora biti učinjeno bez suvišnih razmišljanja o tome. Bio je to jedini način da izdrži od jutra do večeri i tako iz dana u dan, probijajući se kroz žućkastu prašinu koja je po cijele dane lebdjela zrakom kao stalni podsjetnik da na tom području nema mjesta koje neće biti bombardirano.”
D’Arcy odmah klikne sa Joshom zaduženim za komunikaciju sa javnošću te anonimke pod pseudonimom Fotograf, iza koje stoje umjetnička djela. Uskoro ih zapanji činjenica da autorica želi striktno D’Arcy da promovira njezine fotografije i posrednički joj nudi na pregled fotografije koje nitko do tada nije vidio. Jedna od fotki je ona koja je svojedobno obišla svijet, a originalu se zagubio trag.
D’Arcy shvaća da je na kultnoj Vougeovoj fotki poznate Jessice May upravo D’Arcyjina majka- Victorina.
Prvi puta se zaista i iskreno pita tko je ta anonimka koja ju je pozvala u dvorac? Što D’Arcy ima sa svim tim? Kakva pozadina se skriva iza toga?
“Sami krojimo svoju sudbinu, nema to veze ni sa čim nadnaravnim.”
Volim tematiku Drugog svjetskog rata, volim i kada se isprepliću prošlost i sadašnjost. Mislila sam da će ovo biti još jedna od knjiga na isti kalup, no nije. Drugačija je. Surova, iskrena, brutalna na trenutke, dirljiva i teška. Teška zbog sve te boli, tuge i patnje koju prouzrokuju ratovi, podmetanja i rastrganih obitelji. Obitelji koje su naprosto nestale u jeku rata.
Zanimljiv je pogled na omalovažavanje žena u svojstvu rata i njihovih sposobnosti. Žene su vrlo sposobne i moćne kada to žele, a u ovako izvanrednim situacijama pokazuju svoje najjače strane.
Povijest nisu oblikovali samo muškarci, već i žene koje stoje iza njih i rade sve da bi im olakšale i da prežive.
“Glupo, ali suza joj je pala na papir i razmazala zadnje riječi koje je napisala, što je bio dokaz da ni na trenutak nije povjerovala u to. Naravno da zaborav neće nikada prekriti ljubav poput njihove.”
Činjenica je da je rat sam po sebi besmislen. Barem meni. Nema smisla. Ne postoji ništa na svijetu što vrijedi samo jednog ljudskog života. Nikakve granice, nikakvo bogatstvo; živjeti je najveće bogatstvo.
Knjiga je predivna i dirljiva. Nagnala me na razmišljanje, a pustila sam i koju suzu.
Likovi su zanimljivi i snažni, opisi brutalno iskreni, ali istovremeno nekako poetski. Zaista divna knjiga.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 