Sarah Haywood- Kaktus

Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Mirjana Valent
Broj stranica: 347

Susan je osoba koja voli kada joj je život savršeno posložen. Ne voli nenadane događaje koji joj poremete planove. Susan bi se lako moglo nazvati opsesivno kompulzivnom.

Ima 40-ak godina i živi u Londonu, godinama radi isti posao na kojem ne napreduje jer ju njezini kolege ne vole zbog britkog jezika i (previše) kritičkih komentara. Susan je društveno i emocionalno zakinuta.
Njezine veze nisu veze. Već godinama se jednom tjedno sastaje sa Richardom na večerama, posjetima kulturnim događanjima i, naravno, seksu.

“Čim sam otkrila da mi je slučaj, sudbina, zla sreća-nazovite to kako hoćete-ozbiljno ugrozio položaj, odlučno sam prekinula tu vezu. Moj svijet ostaje neprobojan iako se taj opis čini pomalo ironičnim u sadašnjim okolnostima.”

Njezini planovi su osujećeni kada ju brat Edward nazove i kaže da im je majka preminula. Susan u svemu vidi samo gnjavažu. Iako osjeća gubitak majke, više ju zabrinjava to što njezin brat nasljeđuje i nastavlja živjeti u majčinoj kući. I radi nered. Velik nered. Susan mrzi nered. A Susan želi osporiti majčinu oporuku jer joj se pojavila još jedna prepreka i poremetila joj je planove- Susan je trudna.

Znate one likove poput Eleanor Oliphant, Ovea i Britt-Marie; one komplicirane likove koji kao da su cijepljeni od emocija. E pa takva je i Susan. Pametna i inteligentna, no bez imalo društvenih manira, bez smisla za humor, tmurna i bez toplih emocija. Njezino sve mora biti isplanirano. No znamo da je život više nepredvidiv, nego predvidiv. Znamo da ne možemo kontrolirati baš sve. Susan to ne razumije. Kod nje sve mora biti po planu.
Susan je jako iritantna i naporna osoba. Definitivno ju ne bih htjela u svojem društvu.

“U smrti kao i u životu ne možete uvijek birati susjede.”

Svatko od nas ima mana i vrlina, a empatija bi trebala biti vrlina svakoga. No očito nije. Vidimo na primjeru Susan da ju ne zanimaju društvene besmislice i da je najsretnija kada nekoga prisili da radi sve po ”špagi“.
Ne volim takve likove u stvarnom životu, a na papiru još i  manje. Susan je još jedna od likova koji me iritiraju i tjeraju da čim prije završim knjigu.

Knjiga mi nije nešto. Nisu mi bili ni Eleanor, ni Ove, ni Britt-Marie. Izgubim zanimanje za knjigu kroz ovakve likove. I dok su ostali u knjizi slikoviti, duhoviti, živi- Susan je iritantna, a prepričavanje priče iz njezinog kuta viđenja je naporno.
Nadala sam se nečem drugačijem.

“Listopad je moj najdraži mjesec i njegov dolazak donosi mi polet i porast razine energije. Nisam osoba koja uživa u ljetu; ne privlače me vrućina i s tim povezano odbacivanje odjeće i inhibicija.”

Opisi su lijepi, korice su lijepe, autorica općenito očito ima smisla za lijepo pisanje, no ovo nije moj stil i ne volim OKP-ovce. Barem ne na stranicama knjige.

Ocjena 3/5.