Naklada: Egmont/2021.
Prevoditelj: Ljiljana Šućur Perišić
Broj stranica: 456
Meggie je mala tinejdžerica, a velika ljubiteljica knjiga. Živi sa ocem Mortimorom, kojeg zove Mo, a čiji posao je knjigoveštvo. Njihova kuća je poput riznice knjiga- one zauzimaju svaki slobodan prostor. Zvuči savršeno, zar ne?
Jedini problem je što se prečesto sele, a odgovor na pitanje zašto je to tako, Meggie nikada ne dobiva.
Jedne večeri im se na prilazu pojavljuje crna zakrabuljena pojava, a Mo predstavi Meggie svojeg poznanika Lakoprstog. Lakoprsti nosi ruksak sa čudnovatim stvorenjem nalik lasici sa rogovima.
Pojava Lakoprstog u Meggie izazove neugodan osjećaj, a razgovori koje prisluškuje su uznemirujući. Mo ih brzo spremi za putovanje.
“Neke knjige moramo okusiti, neke progutamo, a samo rijetke prožvačemo i do kraja probavimo.”
Njihovo odredište je posjed rođakinje Elinor. Na žalost, nisu uspjeli uteći Lakoprstom, već je on sa njima došao u ogromnu kuću pretvorenu u knjižnicu rijetkim i skupim knjigama koje nisu dostupne nikome. Mo sa sobom donosi i neobičnu knjigu koju sakriva u moru Elinorinih. Ipak se u toku noći pojavljuju neznanci, Jarčevi ljudi, koji otimaju Moa i uzimaju knjigu za koju su uvjereni da je ona koju traže- Srce od tinte. No nije, Elinor ju je sakrila čak i od Moa.
Lakoprsti izgleda nije osoba za koju se predstavlja. A gdje li je samo Meggiena mama?
“I tako su tiho čavrljali, glasovima jedva nešto glasnijim od šapata, dok su se probijali kroz trnoviti gustoš kojim su bila obrasla brda. Bilo im je potpuno nevažno što su govorili, jer te prošaptane riječi služile su jednoj jedinoj svrsi: rastjerivanju straha i umora koji je svima otežao udove.”
Priča o Čudoustom- koji likove iz knjiga pretvara u stvarne ljude, a stvarne ljude može smjestiti između korica knjiga. Priča o ljubavi prema knjigama koja je toliko snažna da pobjeđuje sve nepravde. Priča o privrženosti i obitelji koja je ipak stup života i ljubavi.
Dugo vremena prošlo je otkako sam prvi puta željela pročitati knjige Cornelie Funke, no bilo je teško nabaviti iste jer već desetljećima nije bilo novog izdanja. I onda šok- Egmont je u biblioteci PULS najavio novo izdanje triologije Srce od tinte. Sreća do neba.
“Meggie je od olakšanja zatvorila oči. Osjećala se toplo i divno. Sve je bilo dobro, a ono što nije bilo, postat će.”
Iako su ovo prvenstveno knjige za djecu i mlade, preporučam ih i starijima koji vole Harry Pottera i čudnovate knjige. Nije ni čudo da je stara izdanja teško nabaviti, jer rijetko tko bi se drage volje odvojio od ovakvih knjiga. Sada svi mogu do njih!
Funke ima specifičan stil pisanja koji ne zamara čitatelja, već ga polagano i sa dozom čarolije uvodi u svijet gdje knjige postaju život i stvarnost. Njezine vještine opisivanjela i lirskog izražavanja su zapanjujuće
Već i sama činjenica da Cornelia putem Meggie i Čudoustog promiče čitanje je impresivna i vrijedna poštovanja.
Likovi su sasvim realni s obzirom da je ovo fantasy roman. Neki svakodnevni- mušićavi, vedri, tužni, ljubazni, podmukli, oni koji bi život dali za svoja uvjerenja. Meggie čak i malo živcira zbog svoje tvrdoglavosti karakteristične tinejdžerima.
Gotovo možete zamisliti da čitate knjigu na glas, a iz nje izlaze čudnovata stvorenja.
Radnja je jako dobro razrađena i teče logično. Korice su vrlo zanimljive i privlačne, a sam prijevod je odrađen vrlo korektno i profesionalno. Citati na početku svakog poglavlja su baš posebni. A ilustracije nadopunjuju radnju.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 