Adele Parks- Takve sam sreće

Naklada: Stilus knjiga/2021.
Prevoditelj: Hana Klak Ustolin
Broj stranica: 438

Lexi i Jack već godinama igraju lutriju sa svojim prijateljima Pearsonima i Heatcoteovima. Tri para petnaestak godina uplaćuje i igra na iste brojeve. Netom prije posljednje uplate parovi se međusobno posvađaju, te slijedeći krug odigraju samo Lexi i Jack. Upravo taj krug im donosi 17 milijuna funti. Urnebesno velik iznos koji im zavrti glavom. Djeca i Jack su započeli sa trošenjem i prije no što su novci bili na njihovom računu. No Lexi je prizemljena, i dalje odlazi na posao i izvršava obaveze, te pokušava ne trošiti bespotrebno.

Ipak se ispriječe nekadašnji prijatelji sa pričom da su sudjelovali i u ovom krugu lutrije, te da pripada svakom paru po trećina iznosa. Skandal je na vidiku, a svaka obitelj angažira odvjetnike i traže izjave svakog člana društva. Očito je da su izjave sve samo ne dosljedne, a Jackovo uplitanje i podmićivanje ne pridonosi ničemu.

“Nikada nisam bila s pogrešne strane zakona i ne sviđa mi se ni najmanja implikacija da je tako. Moram ostati mirna i usredotočena. Moram ispričati svoju priču najbolje što mogu. Srediti ovaj nered.”

Na vidjelo izlazi ono najgore od svakoga od njih. Novac kvari ljude i veze među njima. Utječe na obitelj i čini ih gramzivima i beskrupuloznima. Vrijednost obitelji i prijatelja se gubi negdje između brojenja funti, a novac s vremenom postaje sve prljaviji.
Bizarne međusobne veze, ponašanje pojedinaca i postupci na koje su spremni samo da bi se domogli novaca su naprosto nevjerojatni.

“Čak i kada bi joj rekao da je voli, gotovo da joj je zamjerao što se zbog nje osjeća slabim i kao da je treba.”

Knjiga me naživcirala do besvijesti. Likovi su tako naporni i zlobni, ponašaju se poput male djece i očekuju da im svi idu “niz dlaku”.
Radnja je u stvari zanimljiva, a i pouka koju priča donosi sa sobom je vrlo suvremena i apsolutno moguća. Novac razara prijateljstva, obitelji i moralne vrijednosti. Sa tom činjenicom se možemo susresti svakodnevno.

“Prihvatili smo vidjeti jedno drugo na drugačiji način. Ne shvaćam sirovu želju koju u meni pobuđuje. Samo znam da kad nisam s njim, zapravo sam nigdje. Samo sam ravna. Onda on uđe u prostoriju i ja dobijem dimenzije.”

Knjiga sama po sebi je zanimljive tematike, cover mi se svidio, kao i naslov. Likovi mi se nisu uopće svidjeli-odrasli koji se ponašaju kao djeca, a djeca koja se ponašaju kao derišta. To me malo odbilo pa sam žurila pročitati knjigu jer mi se ne sviđa taj koncept- ni u stvarnom životu, ni na papiru.
Isto tako razumijem kada se u knjizi potkrade koja gramatička greška, no u ovoj je bilo previše izgubljenih slova.

Ocjena 3/5.