Naklada: Ljevak/2021.
Prevoditelj: Anita Peti-Stantić
Broj stranica: 157
Inače sam skeptična prema knjigama o usporedbi digitalnog doba i tiskanih knjiga, ali sam objeručke prihvatila čitanje ove knjige. Naravno, vizualan sam tip i prvo me privukla naslovnica- udobna fotelja i “must have” sitnice svakog knjigoljupca. Potom otvorim knjigu, a ona prepuna fotografija iz privatnog života autora i njegove obitelji, lijepih cozy ilustracija booknooka i vrlo zanimljivog koncepta predstavljanja teme.
Autor nas uvodi u deset najbitnijih razloga zbog kojih je potrebno čitati tiskane knjige sada u doba pametnih telefona, a da te iste telefone ne omalovažava. Svjestan je činjenice da nam ti telefoni u puno segmenata olakšavaju život, no potrebno je čitati knjige tiskane na papiru kako bismo dopustili našoj memoriji da se razvija, upravo kao i vokabular koji se širi sa svakom pročitanom knjigom.
“Čestim čitanjem automatiziramo radno pamćenje, a što je to pamćenje više automatizirano, čitamo s većom lakoćom i možemo koristiti više njegovih kapaciteta za razumijevanje teksta koji čitamo.”
Kovač svaku svoju tezu upotpunjuje sa statističkim podacima koji dokazuju ono o čemu piše, a anegdote iz njegovog života nas uveseljavaju i pružaju uvid u stvarne blagodati čitanja knjiga.
Uza sve to ne omalovažava niti jedan žanr, dapače- potiče čitatelja da čim češće mijenja žanrove jer tako pomaže svojem mozgu u brzom shvaćanju pojmova, širenju znanja, pamćenju i vokabularu.
“Svijet oko nas previše je složen i previše opasan da bismo si mogli priuštiti čitateljsku apstinenciju i odbaciti sposobnost dugotrajne koncentracije kao nepotrebne.”
Čitanje razdvaja na čitanje na glas većoj skupini ljudi– što se prakticiralo nekada kada je nepismenost bio opći pojam, a danas se podrazumijeva pod čitanje djeci prije spavanja, zatim čitanje u sebi– čitanje sa razumijevanjem u kojem se možeš vratiti nekoliko stranica iza ili naprijed i razmisliti o napisanom. Tu spada i uživljeno, odnosno dubinsko čitanje kada čitamo u sebi, no potpuno se udubimo u štivo i učimo nove fraze i izraze. A imamo i čitanje sa e-čitača tipa Kindle koji je gotovo jednak tiskanoj knjizi. No razlika između Kndlea i tiskane knjige je vrlo jednostavno opisana u ovoj knjizi- mozak nam je “programiran” tako da zaslone uvijek preletimo pogledom pa sa manjim razumijevanjem čitamo sa zaslona nego sa listova papira. Zato se preporuča duže tekstove i romane čitati iz fizičkih knjiga, a kraće sa ekrana.
“Čitanjem u obitelji djeci pomažemo da se razviju u bića koja misle i osjećaju i koja su sposobna za empatiju.”
Sviđa mi se razmišljanje autora i njegovo pojednostavljeno objašnjenje za mnoge činjenice vezane uz čitanje. Sviđa mi se to što poštuje razvoj tehnologije, prihvaća njezine blagodati, ali istovremeno i dalje preferira svoj knjižni kutak i police sa knjigama.
Sviđa mi se to što gaji veliko poštovanje prema jezicima, posebice slovenskom i hrvatskom, a i to što nas uči osnovnoj životnoj filozofiji- onoj o empatiji koju ljudi moraju razvijati i širiti oko sebe. A najlakše je to postići čitanjem.
“Čitanje, kojim se proširuje i produbljuje vokabular, temelj je mišljenja.”
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 