Naklada: Ljevak/2021.
Broj stranica: 146
Matko je velik fan Gregovih dnevnika pa vodi svoj dnevnik. On je osmaš u Zagrebu koji živi sa mamom učiteljicom, tatom kiparom, malom sekicom, bratom gejmerom i majčinom ekscentričnom i bogatom tetom u čijem su stanu nastanjeni.
Matka muče klasične brige jednog tinejdžera. Nakon “prekida” sa pohlepnom kolegicom iz razreda, Matko jednog dana ugleda najdivnije stvorenje na svijetu obučeno u crno, sa bijelom kutijom za violončelo na leđima. Predivna djevojka kojoj se boji približiti, a potpuno je zaljubljen u nju. Naziva ju Crna Pantera, no doznaje da joj je ime Matilda.
“Čudno, ali uživam u ovoj šetnji. Žutog, zlatnog, crvenog i smeđeg lišća posvuda. Razgrčemo ga nogama, hvatamo u letu. Pada s neba. Leprša u zraku. Lagano leluja. Kad dovrši svoj zemaljski život, uzimamo ga i odlučujemo je li dovoljno lijep za naš šešir.”
Matko čeka da se teta Sonječka odseli svojem zaručniku u Rusiju pa da konačno dobije njezinu sobu. I sve je isplanirano za put. Odjednom dolazi 2020. godina i sve ono što je donijela sa sobom- koronavirus, maske, samoizolaciju, kampanju Ostani doma, online nastavu i za kraj- potres.
“Moraš biti poseban da u čavlu vidiš čovjeka.”
Inače i nisam nešto oduševljena knjigama koje govore o koroni jer smo se naslušali svega proteklih godinu i pol, ali ovo je baš nešto posebno. Lijepa i zanimljiva knjiga pisana poput dnevnika osmaša, njegovo viđenje svog tog kaosa, teško nošenje sa lošom organizacijom online nastave, osjećaju gubitka i praznine koju je donio potres koji je potresao, ne samo Zagreb, nego sve nas zajedno.
“Gledam u nebo. Pa u drveće. Proljeće je došlo. U travi tratinčice. Ne znam kud bih sa sobom. Tijesno mi je i u koži i u glavi. Sve mi je u mislima u fragmentima, isječcima i krhotinama, sve je puno trotočaka, upitnika i nedovršenih misli.”
Počinjemo cijeniti ono što imamo i budemo zadovoljni istim kada vidimo da bi stvari mogle biti kolosalno drugačije i lošije. Zaboravimo na sve banalne probleme koji nas muče kada vidimo da nas samo nekoliko sekundi dijeli od ostanka bez krova nad glavom, bez zdravlja.
Jako lijepa i poučna knjiga. Baš mi se svidjela. Volim Jasminkin stil pisanja i nadam se da ovo nije posljednja knjiga kojom nas je počastila. Likovi su zanimljivi i normalni, poput ljudi koje svakodnevno susrećemo, a stil pisanja i lijepi opisi vuku na poeziju u prozi, a to se posebno vidi u nekim od odabranih citata.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 