Roditeljske tajne najsretnijih obitelji na svijetu
Naklada: Egmont/2021.
Prevoditelj: Branka Grubić
Broj stranica: 179
Svaki roditelj se svakodnevno susreće sa izazovima koje nam roditeljstvo stavlja pred nas.
U mnogo slučajeva osjećamo se ispražnjeno, loše, kao da smo loši roditelji. Osjećamo se kao da smo podbacili, a svoje osjećaje i podsvjesne misli projiciramo na odnos prema djeci.
Djeca su hipersenzibilna bića. Oni osjećaju više no što mi mislimo da osjećaju, ali istovremeno imaju tu neku moć da raspoznaju što je pravi osjećaj, a što podsvijest i naši neostvareni ciljevi i snovi.
“Ne osjećamo li sami sebe, ne možemo biti doista prisutni i imati osjećaj za ono što naša djeca trebaju. Prisan odnos između roditelja i djece je iznimno važan.”
Roditelji obično osjećaju prazninu koju pokušavaju upotpuniti sa svojim potomcima i njihovim uspjesima. Pritom često budemo razočarani jer eto- naša djeca nisu ispunili baš ono što smo MI htjeli i trebali. I onda shvatiš da je tvoje dijete planet za sebe, ono stvara svoju putanju, a ti kao roditelj si tu da mu pružiš podršku.
“Ljubav i osjećajnost vode k zadovoljavajućim odnosima, a odgovore bismo trebali naći u samima sebi i zalagati se za ono u što vjerujemo. Jer samo tako možemo djeci dati okvire i potrebnu jasnu disciplinu.”
Autorice su priznate psihologinje i stručnjakinje za odgoj, a koje su život posvetile istraživanju emocija i misli malih ljudi, a i onih velikih koji se naprosto izgube u moru očekivanja i zabrinutosti.
“Sva djeca moraju biti voljena i prihvaćena zato što su baš takva kakva jesu. Ako mi to kao roditelji nismo u stanju učiniti, onda za to nisu kriva djeca.”
Na primjerima iz vlastitog života i anegdota iz svojeg roditeljstva, autorice nam pružaju uvid u činjenicu da čak i one ponekad griješe. Ne da griješe, nego jednostavno ljudski preispituju svoje postupke koji nisu uvijek onakvi kakve drugima savjetuju. Baš kao što nisu ni sva djeca ista.
“Ono nesvjesno u nama, međutim, štetno je i pogrešno nazvati ‘mračnom stranom’, ‘lošom stranom’ ili ‘unutarnjim demonom’. Ono nesvjesno ranjivo je i izaziva sukobe, ali se ne sastoji samo od crvenih gumba, nego i od crvenih ruža.”
Djeca nisu naš nadomjestak, oni su osobe za sebe. Svaki od njih je zasebna jedinka koja ima nešto posebno. Djecu nikada ne treba uspoređivati sa drugima, pa čak ni sa samim sobom. A posebice ne treba svoje čežnje, strahove i osobnost pokušati “ugurati” u djecu. Neka naši strahovi ostanu ondje gdje pripadaju- u prošlosti, a djeca neka budu svoji i drugačiji.
Opustiti se je ono što nam treba. Ne treba nam puno riječi, puno stvari, puno ičega. Neka sve ide svojim tokom.
“Život je predivan i život je strašan. Onda je opet predivan. A između predivnog i strašnog nalazi se ono uobičajeno, svakidašnje, rutinsko.”
Kada sam ja postala majka pokušavala sam ispuniti svačija očekivanja i biti savršena majka. S vremenom sam postala premorena i shvatila sam da to više nisam ja. Forsiranje sebe i djeteta da budemo poput drugih nije vodilo ničemu. Odustala sam. Opustila sam se. Sada i dijete i ja imamo vrijeme za sebe i vrijeme kada smo zajedno. Ne slušam “dobronamjerne” savjete ljudi oko sebe. Slušam svojeg dječaka, njegove potrebe i samu sebe.
“Kad smo uključeni, kad gledamo, dodirujemo i mirišemo, doznajemo otkuda sve dolazi i učimo paziti na prirodu i na druge ljude. Dok smo s drugim ljudima u prirodi, raste naše poštovanje prema životu i prema drugima.”
I upravo iz tog razloga nisam bila entuzijastična zbog knjige o savjetima u roditeljstvu. Ali autorice imaju sasvim zaseban i individualan pristup, te priznaju čak i svoje greške. Knjiga je prepuna zanimljivih činjenica i citata.
Preporuka.
“Djeca vole kad se smijemo, i vole kad činimo nešto sponatno i šašavo, zabavno i neobično.”
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 