Naklada: Egmont/2021.
Prevoditelj: Stanislav Vidmar
Broj stranica: 436
Nakon čitave povijesti pustinje Arrakisa, on je konačno zelen i bujan, a ljudi naizgled slobodni, vode ima u izobilju.
Već tisućama godina planet se pretvara u to što jest, a čitavo vrijeme njime vlada Božanski car Leto Atreid, sin spasitelja Paula Atreida- Muad’Diba. No Leto se, baš poput samog planeta, mijenjao i postao čudovišna mješavina čovjeka i pustinjskog crva. Svoju čovječnost žrtvovao je za vječnost.

Melangea je sve manje, taj čarobni začin vječnog života postao je rijetka supstanca koja Letu pomaže vladati svim narodima na Arrakisu.
Pobune su sve bliže, a njegovo poimanje pravde je potpuno iskrivljeno. Postao je bezočan i beskrupulozan. Želi da se svi pokore njegovom viđenju budućnosti.
“Smrt je osobna stvar. Rijetko se miješam u njene poslove, a nikada u slučaju kad nekoga ispitujem kao što je to bilo sa Sionom. Mogao sam dopustiti da strada u bilo kojem trenutku.”
Duncan Idaho je također među živima, no i njegovo postojanje je potpuno pogrešno- Leto ga tisućljećima iznova ubija, a Theilaxi mu iznova stvaraju novu golu Idahoa iz njegovih izvornih stanica.
Leto ima plan za Duncana i pobunjenicu Sionu. Nitko ni ne sluti razmjere dosega njegove božanske moći proricanja budućnosti. Sve se čini poput velikog plana.
“Savršenstvo ne postoji- ni kod ljudi, ni kod strojeva.”
Kronike Dine su jedine SF knjige koje mi se zaista sviđaju. Nisam ljubitelj žanra i stvarno sam se začudila zaljubljenosti u taj nesmiljeni pustinjski planet kojeg je osmislio velik um Franka Herberta- autora koji je bio desetljećima ispred svojeg vremena.
“Svi suvremenici ne pripadaju istom vremenu. Prošlost se stalno mijenja- ali rijetki to uspijevaju shvatiti.”
Herbert je uspio stvoriti novi svijet sa toliko sjajnim opisima da se naprosto morate uživjeti u radnju i prostor. I razmišljate o tome. Danima razmišljate o Dini. I zato me iznenadilo kako je pustinja postala predivno zelena. Zanimljiva mi je ta usporedba pretvorbe Letoa u pustinjskog crva i pustinje u zelenilo.
Leto je već u prošlom nastavku pokazao da ima iskrivljen smisao za pravdu, a u ovom je sve to samo potvrdio. I više od toga- Leto se izgubio u svim tim ljudima koji prebivaju u njemu, u njegovom umu.
“Riječi mogu podnijeti svaki teret koji poželimo. Treba im samo suglasnost i tradicija na kojoj bi se gradile.”
Mislila sam da će mi opet trebati duže za čitanje knjige o Dini, no slistila sam ju za dva dana. Potpuno me obuzela. Baš uzbudljivo i impresivno štivo. Isto tako sam mislila da će kvalitetom biti slabija od prethodnih, no nije. Vrlo lako može parirati i samoj Dini (prvom nastavku).
Upravo zbog toga svega Herbert mi se čini poput autora koji je imao nepresušni izvor maštanja i dokazao je da je otac SF žanra.
“Svemir je u svojoj osnovi bezvremen i zato sadrži sva vremena i sve budućnosti.”
Ocjena 5/5.