Naklada: Sonatina/2021.
Prevoditelj: Nevena Erak Camaj
Broj stranica: 310
Baš poput bajke H. C. Andersena, tako je i Helena bila kći kralja močvare– snažnog muškarca indijanskog porijekla, i slabe i tihe majke plave kose koja se vječito držala sa strane.
No, ta obitelj je bila nešto puno više, puno dublje. Nešto puno zlokobnije.
Jacob je oteo četrnaestogodišnju djevojčicu i odveo ju u divljinu šuma i močvara, pronašavši pritom napuštenu kuću i odlučio je tu osnovati svoj mali svijet. Uskoro se rađa i mala tamnokosa djevojčica Helena koja već od svojeg prvog daha voli oca više no bilo što. Drugo ni ne poznaje- samo oca, majku i močvaru.
“Kad odrasteš uz zemlju, kao što sam ja odrasla, zemlja određuje što se i kada radi. Nismo imali sat. Nije nam trebao. Osluškivali smo okoliš, baš kao i ptice, kukce i životinje, slijedeći isti cirkadijani ritam. Sjećanja vežem uz godišnja doba. Ne pamtim uvijek koliko mi je bilo godina kad se nešto dogodilo, no znam koje je tad bilo doba godine.”
Godinama kasnije, u nekom drugom životu, do Helene dospijeva vijest o bijegu njezinog oca iz zatvora. Nagon ju prisiljava da krene u potragu za njim usprkos protivljenju njezinog supruga. Koristeći svoje urođene vještine preživljavanja u divljini, tražeći i najmanji trag u zemlji- Helena kroči šumama i močvarama, a sve da pronađe oca, posljednji puta ga vidi i prisili ga da se preda. No on zna da ga traži te joj vjerno ostavlja tragove.
“Močvara nas je štitila u proljeće, ljeto i jesen. Zimi bi preko leda prelazili medvjedi, vukovi i kojoti.”
Ovo je bila stvarno obećavajuća psihološka drama. Ipak osjećaj nakon pročitanog je bijedan. Jedna knjiga koja je htjela biti poput stravičnog romana Najdraže moje, a ispala je predvidljivo i mlako štivo već od same prve stranice.
Knjiga je prilično brzo čita pa i nije neka šteta vremena jer sam ju pročitala u dan- dva. Samo sam razočarana zbog hypea na sam roman. Nikako mi nije sjeo.
“S vremenom sam shvatila da je traganje poput čitanja. Znakovi su riječi. Kad ih povežeš u rečenice, ispričat će ti priču o događaju u životu zvijeri koja je onuda prošla.“
Što se tiče likova oni su relativno dobro okarakterizirani i dosljedni, ali su njihovi postupci opisani u knjizi potpuno besmisleni- poput početne točke traženja Jacoba; kako i odakle Heleni ideja gdje da započne svoju potragu. Te neke sitnice su previše sitnice, trebalo ih je malo bolje objasniti i opisati.
Nekako se kroz cijelu knjigu proteže taj osjećaj nedorečenosti, besmisla i pokušaja da se iz prosjeka izvuče nešto vrhunsko i stravično, psihološki triler desetljeća, no autorica u tome ne uspijeva. Baš me razočaralo jer cover i sve recenzije pričaju neku drugu priču o knjizi. Pomalo nerealnu.
Ocjena 3/5.
Bookworm Maja 