Naklada: Vorto Palabra/2021.
Prevoditelj: Jelena Pataki
Broj stranica: 326
Nakon jedanaest godina zajedno, Lauren i Ryan zapadaju u klasičnu krizu parova koji se mladi obvezaju jedni drugima. Malodušnost i ljutnja, ljubomora koja polagano nestaje, svađe i netrpeljivost među njima samo rastu. Svakodnevne borbe i predbacivanja eskaliraju time da se odlučuju na ‘privremenu rastavu‘. Odlučuju se razdvojiti na godinu dana i pokušati pronaći sami sebe.
Lauren teško pada razdvojenost. Iako je vjerovala da među njima nema ljubavi, shvatila je da su ljubav i čežnja još uvijek tu, samo nekako gurnute u stranu uslijed monotonije svakodnevnice u braku.
“Male su skupine bile moje područje. Dolazila bih do izražaja kad se nisam morala boriti za riječ.”
Učeći kako biti sama, vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, uživati u malim stvarima- to je ono što slijedi. Upravo kao i monogamija i izazov da godinu dana bude žena kakva želi biti, sa svim vrlinama i manama. Prihvaćajući život kakav jest i uzimajući iz njega ono najbolje što se može uzeti.
“Nikada nisam shvaćala pojam vođenja ljubavi. Djelovalo mi je otrcano i dramatično. No tada sam shvatila. Nije stvar samo u pokretima. Stvar je u tome kako ti srce nabuja dok ti je on blizu. Kako te njegov dah grije poput vatre. Stvar je da ti se mozak isključi, a srce preuzme glavnu riječ.”
Volim Taylor i njezine knjige. Uvijek uživam u čitanju jer ima taj neki poseban stil kojim čitatelju budi maštu i uvlači ga u priču. Sviđaju mi se vedrina i humor uklopljeni u roman o braku koji je to prestao biti, u roman o tuzi, čežnji, ljubavi i povrijeđenosti.
“Ono za što sam prije osjećala da je nemoguće, da nije vrijedno, odjednom mi je postalo nešto najvažnije što sam ikada učinila.”
Predivno napisana knjiga, prepuna divnih citata. Voljela bih ih više ovdje izdvojiti, no tada bih prepisala gotovo cijelu knjigu. Jer sve je posebno. Sve je zanimljivo.
Od karakterizacije likova, opisivanja, opažanja, od potrage za smislom, pa sve do pouka. A puno pouka se može izvući iz jedne knjige. Mene se najviše dojmila ta da život ide dalje, ne staje, ne usporava, zbog ničega ne prestaje. On teče poput rijeke, nabujale rijeke koja nosi sa sobom sve ono dobro i loše. Potrebno je voljeti same sebe, tek tada ćemo biti sposobni voljeti i druge. Lagala bih kad bih rekla da se i sama nisam osjećala poput Lauren- u besmislu života, monotoniji braka i težini izgovorenih riječi.
“Željela sam da me zagrli o suosjeća sa mnom. Željela sam da se ponudi brinuti o meni.”
Cover je baš vedar i privlači nekom pozitivom. Prijevod je super. Ali ja sam previše subjektivna jer mi je Jelena draga.
“Ne svađamo se oko novca ni ljubomore ni komunikacijskih vještina. Svađamo se jer ne znamo biti sretni. Svađamo se jer nismo sretni. Svađamo se jer više ne usrećujemo jedno drugo.”
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 