Kate Quinn- Aliceina mreža

Naklada: Znanje/2020.
Prevoditelj: Mirjana Čanić
Broj stranica: 461

Priča prati Charlie St. Clair koja se zbog neželjene trudnoće sa majkom uputi u prekooceansko putovanje kako bi riješila svoj “problem”. Na prevaru majku navodi da putuju baš određenim brodom kojim se staje u Britaniji, a Charlie potom bježi u potrazi za nestalom rođakinjom.

Charlie je puno istraživala o svojoj sestrični Rose, najviše koliko je mogla iz udaljenog SAD-a. Rose je živjela i nestala u Francuskoj. Nekim zaobilaznim putem dospjela je do adrese izvjesne Evelyn Gardiner koja bi mogla znati nešto o Rose.
Charlie od majke bježi kod Evelyn. No Evelyn definitivno nije osoba koju je očekivala. A Europa definitivno više nema iste obrise kao desetak godina ranije. Čini se da se u zraku nazire još uvijek miris baruta i krhotina.

“>>Bojiš li se ikad?<<  >>Da, kao i svi ostali. Ali tek nakon što opasnost prođe- prije toga, strah je luksuz. Dobro došla u Aliceinu mrežu.<<“

Istovremeno pratimo priču i Evelyn iz 1915. godine. Priču o jednoj djevojci dječačkog lica, sa odličnim smislom za glumu i velikim željama da bude od pomoći zemlji u ratu- bilo kao vojnik ili medicinska sestra. No ima jedan nedostatak koji ju koči- muca. Upravo njezino mucanje dovodi ju u kontakt sa izvjesnim “ujakom Edwardom” koji ju odabere za jednu od svojih špijunkinja u Francuskoj, a i na granici sa Njemačkom.

Eve postaje jedan od najznačajnijih špijuna, osoba od velike koristi i sa velikim, nesalomljivim duhom, a to dokazuju i njezine unakažene ruke.
Godinama nakon rata utapa se u tuzi, alkoholu i samosažaljenju- sve do trenutka kada joj na pragu svane Charlie i spomene Le Lethe, gostionicu sa konobarom Reneom. Njihova potraga započinje.

“Često bih poželjela da mogu razumjeti ljude kao što sam razumjela i aritmetiku: jednostavno ih svesti na zajedničke nazivnike i riješiti. Brojke ne lažu; uvijek postoji rješenje, a rješenje je ili točno, ili pogrešno. Jednostavno.”

Vrlo, vrlo hvaljena knjiga. Jako lijepim stilom pisana, sa divnim citatima, pjesničkim izražavanjem, vrlo slikovitim opisima i likovima nekako posebnima, malim, a u stvari velikim ljudima.
Knjiga o životu, tuzi, potrazi-ne samo za nestalom rodbinom, već i za samim sobom. Knjiga o potrebi za završetkom, nevjerici i sumanutom potragom. O ženama koje su dale svoj obol u borbi protiv nacističkog režima svojom ljupkošću i impresivnom pojavom- ponekad naporne, ali uvijek promišljene i vješte glumice.

Što se tiče same knjige i same radnje- ona je lijepa, ali, s obzirom na sve hvalospjeve o njoj, nije me oborila s nogu kao što sam mislila da hoće. Nekako je predvidljiva i monotona. Mučila sam se par dana s njom. Nikako mi nije išla i redovito sam ju ostavljala sa strane.

“Lagala je i izbjegavala odgovore lako kao što je i disala; činila je to cijeloga života. Lagala, lagala, lagala, lica poput tratinčice. Eve se nije mogla sjetiti kad je zadnji put bila potpuno iskrena prema nekomr. Laži su bile lakše od teške i burne istine. “

Općenito nisam fan pisanja autorice, pa me ne čudi činjenica da mi nije ‘sjela’ knjiga. Nije dojmljiva, već jedna od onih knjiga za koje ću kroz koji dan zaboraviti sadržaj- obična.

Ocjena 3,5/5.