Helene Flood- Terapeutkinja

Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Anja Majnarić
Broj stranica: 301

Sara i Sigurd su mladi bračni par u začetku svojih privatnih poslova psihologinje i arhitekta. Kako to biva- počeci su teški, a mladi par nekako uspijeva posao staviti na prvo mjesto. Uz to dolazi usamljenost, nevoljkost i sklonost avanturama.

Nakon nekih problema i pokušaja rješavanja istih, čini se da je sve u najboljem redu. I tada Sigurd nestaje. Sa neobičnom porukom o susretu sa prijateljima, te njihovom potvrdom da nemaju pojma gdje je Sigurd, Sara počinje gubiti sebe i živce. Prijavljuje nestanak.
Sigurda uskoro nalaze ubijenog u šumi u blizini vikendice.

“Prava bliskost je prolazna jer ne možemo li potpuni i sasvim svoji biti samo kad znamo da neće potrajati?”

Sara počinje gubiti razum zbog Sigurdovog ubojstva, neobičnih promjena u kući koja svojim škripanjem priča o tajnama među zidovima, sumnji koja je bačena na nju. Sara počinje sumnjati u samu sebe i svoja sjećanja. Gubi se među sjenama koje ju vrebaju iz tame i samo želi znati istinu. A ona je gorka.

“Nikad više njegov glas. Hej, ljubavi. Nikad više njegov osmijeh, nikad više zvuk njegova ključa u ulaznim vratima. Sad sam ostala samo ja.”

Odlična tematika, ali knjiga mi je nekako bila prerastegnuta. Sve što se zbivalo izazvalo je neki zamor u meni jer kao da se sve ponavljalo.
Što se tiče same knjige- autorica jako dobro opisuje tu sjenu koja se proteže kroz umove obitelji preminulih i ubijenih. Izuzetno dobro i poetski opisuje situaciju u kojoj se glavni lik nalazi.

“Mračno je, to se ne može izbjeći, ali s druge strane, Sara, mislim da čovjek može puno naučiti sjedeći u mraku i promatrajući svijet. Upravo je to po meni ključno. Samo treba poslije izaći iz mraka, ne ostati u njemu.”

Karakterno imamo puno različitih i kompliciranih likova koji su svaki na svoj način podlegli pod bremenom tajni koje nose sa sobom. Radnja je napeta i sumnja cijelo vrijeme pada s jedne na drugu osobu, no do samog kraja ne sumnjate na osobu koja je pravi krivac.

“Tako je bolno. I tako sam umorna, iscrpljena svim tim čekanjem, i tako me strah.”

Zanimljivo štivo, ali prerazvučeno. Idejno zanimljivo, ali nespretno realizirano. No daleko od toga da autorica nije nadaren pripovijedač- jest!

Ocjena 3,5/5.