Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Marko Maras
Broj stranica: 327
Edith Wharton je autorica koja je stvarala remek djela u prošlom i pretprošlom stoljeću. Upravo Doba nevinosti je knjiga koja je nagrađena Pulitzerom.
Iako imam starije izdanje na polici nisam pročitala knjigu sve do sada. I eto je…
Radnja prati mladog odvjetnika Newlanda Archera koji se u uštogljenom njujorškom društvu odlučuje zaručiti za stabilnu i pristojnu djevojku May Welland. Oboje su iz imućnih obitelji, no Newland nekako još promišlja o promjenama koje ga čekaju u braku.
Sezona društvenih događanja u New Yorku je u zamahu pa su redovite opere, balovi i svečane večere. A sve začini činjenica da se u grad vratila zloglasna raspuštenica i žena na pragu rastave- grofica Ellen Olenska. Grofica je Newlandova prijateljica iz djetinjstva, a on, zbog sve sile tračeva koji ju prate, odluči stati na stranu slobode žena.
“Zurio je za njom u vrtlogu proturječnih osjećaja. Kao da nije razgovarao sa ženom koju voli nego s nekom drugom ženom, kojoj je dužan užitke koji su mu već zamorni: mrsko mu je bilo što je postao sužnjem toga otrcanog rječnika.”
Pomažući joj u teškoj rastavi, mladi odvjetnik puno vremena provodi sa Ellen i shvaća da ga s njom povezuje nešto više i dublje. No sve to je uzalud jer njegov život je unaprijed isplaniran, njegov brak i posao, ponašanje. Prisiljen je povinovati se strogim društvenim normama i ne odskakati od drugih.
Grofica je ta koja odskače, njezina pojava izaziva zgražanja i govorkanja. Ona je bogata, beskompromisno svoja i slobodna duhom.
Knjiga je u stvari nešto sjajno. Progovara o krutom društvu u 19. stoljeću, o životima koji su potpuno isplanirani unaprijed, u kojima nema mjesta za pravu i istinsku ljubav.
I tu dolazimo do ljubavi- tragične i istinske ljubavi koja ne može proći preko granica nametnutih od drugih.
Sloboda koja to nije, jer tada nitko i ništa nije bilo zaista slobodno. Sve je sputano i teško. I to se čini okrutno. I jest okrutno. Voljeti i biti jedan od onih kojima je ta ljubav uzvraćena, ali u nemogućnosti da živi i dijeli sve sa osobom koju voli.
“Istina, više nema njezine nekadašnje jedrine. Rumeni obrazi su problijedjeli, pomalo je ispijena, bliži se tridesetoj ali izgleda nešto starije. Ipak, u njoj je tajanstveno vladala neka ljepota, neko samopouzdanje u držanju glave, u usmjeravanju pogleda, što nije bilo nimalo teatralno, a svejedno ga se doimalo kao da je savršeno uvježbano i puno neke svjesne snage.”
Sviđa mi se što je Newland tako usrdno zagovarao pravo na slobodu, a posebice pravo na slobodu žena. Poput začetka doba sufražetkinja. U pravilu su svi bili za to, no u praksi baš i ne- jer muškarci upravljaju novcem i oni su ti koji bi bili na gubitku “oslobađanjem” žena.
Da je lako knjigu čitati- nije. Knjiga je prepuna detalja, obiteljskih i prijateljskih, kao i onih neprijateljskih veza, predivnih i detaljnih opisa, vrlo kompleksnih likova, njihovih misli i potpuno kontradiktornih govora.
Duboko i intimno djelo koje vas prožima do same nutrine. Emotivno i divno napisano. Pomalo dramatično, na trenutke čak i frustrirajuće, ali nekako prisno i toplo. Baš posebno. Nije ni čudo da je Wharton za knjigu osvojila Pulitzera.
Što se tiče samog izdanja predivno je- tvrdi uvez, divna ilustracija na coveru, romantični otisci na početnim stranicama. Prikladno tematici i vremenu radnje.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 