knjige za djecu · lijepa književnost · SF/fantasy · slikovnice/bajke

Katherine Arden- Tijesni prostori

Naklada: Mitopeja/2021.
Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
Broj stranica: 176

Olivia je jedna obična djevojčica sa neobičnim rutinama i grubom pozadinom njezine krinke običnog.
Ollie voli knjige. Ona voli jesen i predivne zagasite boje, voli Halloween, voli svoje roditelje, iako majke nema već gotovo godinu dana- doživjela je nesreću i poginula.

Ollie i tata žive u zanimljivoj i šarenoj kući nazvanoj Jaje. Tata je kreativna i dobra duša kojem je dijete na prvome mjestu. A Ollie ne zna kako se nositi sa tom prazninom i tišinom koja je ostala iza majke, sa krutim i tužnim osmijehom dobroćudnog oca.

Jednog dana Ollie na svojem tajnom mjestu susretne neobičnu uplakanu ženu koja sama sebe tjera da baci neku knjigu u potok. Ollie joj na prevaru uzima knjigu jer ne može vjerovati da netko baca knjige. Radije će ona pročitati to. Ali ono što se nalazi u knjizi nikako nije očekivala. U knjizi Tijesni prostori započinje priča čiji kraci se šire stoljeće kasnije, a sasvim slučajno se Ollie i njezini razredni prijatelji nađu u središtu svega. Kako se magla diže, a mrak spušta, smješkavi i strašila su sve bliže. Opasnost vreba iza svakog koraka.

“Kad se digne izmaglica, i naiđe smješkavi, noću izbjegavaj otvorene prostore. Drži se tijesnih.”

Katherine Arden je jedna mlada i izuzetno nadarena autorica čija triologija Zimska noć je nadmašila sve knjige žanra. Arden odlično barata mitologijom, usmenim predajama i običajima koje opisuje u svojim knjigama. Zimska noć je bila oda slavenskoj mitologiji, a Tijesni prostori keltskim običajima i Samhainu.

Knjiga je namijenjena i za mlade i za one nešto starije. Jako zanimljivo štivo koje vas toliko vuče listanju stranica da zaboravite na vrijeme, ja sam živi dokaz tome- nakon cjelodnevnog posla namjeravala sam pročitati 30-ak stranica i ići spavati. E pa išla sam spavati u 1 u noć kada sam slistila knjigu. Jer prava je poslastica i uživala sam u njoj više nego u spavanju. A ja jako volim spavati😅.

“Nije plakala. Nije mogla podnijeti da plače. Plač bi značio da je to posve stvarno, a nije htjela da bude stvarno.”

Arden ima istančan smisao za detalje i stvaranje prigodne atmosfere opisivanjem okoline i karakterizacijom likova. Knjiga je naizgled young adult žanr, no kada prolistate do određene stranice shvatite da tu ima puno više. Nekako me podsjeća na pisanje R. L. Stine- stilski, sadržajno definitivno ne.

U svakom običaju postoji zakulisna priča zbog kojeg se isti prakticira. Samhain je početak “tamnijeg dijela godine”, završetak žetve i početak zime, a slavi se 31. listopada. Sviđa mi se ukomponiran Samhain i Halloween u samu tematiku knjige.

“Johnatan je ovdje. Mrtvi idu kamo ih je volja, a ne htjedoh ga ostaviti. Ne htjedoh živa otići s farme, a neću ga ostaviti ni sada. Neće me smješkavi natjerati. Makar bi volio. O, kako bi volio.”

Likovi su karakteristični tinejdžeri: mušićavi i zlobni jedni prema drugima, no istovremeno prilično nesigurni. Olivia je tužna, djevojčica koja pokušava uspomene na majku zadržati zauvijek, čuva ih poput dragog kamenja, ali izvana se čini poput čudne i povučene djevojčice kojoj se u stvari svi boje prići zbog tereta koji nose njezina mlada leđa. Boje se da je teret pretežak i da će se sručiti na njih. Ipak majka joj pruža pomoć u najpotrebnijem trenutku. Čuva ju i s onoga svijeta.

Svakako preporučam. Uživala sam i impresionirana sam.

Ocjena 5/5.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s