Naklada: Profil knjiga/2021.
Prevoditelj: Lada Furlan Zaborac
Broj stranica: 289
Gleda ih kroz prozor- tu sretnu, nasmiješenu obitelj, tu obitelj koja je trebala biti njezina. Ali ipak nije. Preteško je. Nešto teško što se naraštajima prenosi s majke na kćer, ta neka tmina i tuga koja se provlači poput paučine. Odbojnost, nemoć, strah…
Blythe je ta majka, majka Violet koja ju, od prvog trenutka kada je došla na svijet, gleda drugačije. Ali i ona gleda svoju kći na isti način. Ono što je trebalo biti idilično majčinstvo pretvorilo se u strah.
Blytheina majka Cecilia je bila u istoj situaciji, kao i Cecilijina majka Etta. Nešto ima u toj krvnoj lozi, nešto što vuče sumnju s obje strane.
“Utjeha koju sam pronašla u tebi potpuno me obuzela- kad smo se upoznali, nisam imala ništa i ti si mi tako lako postao sve.”
Kako bi to trebalo objasniti? Ne postoji način. I kada se obje strane trude, nešto se ispriječi. Blythe shvaća, godinama nakon što je izgubila obitelj, da mora na vidjelo dati istinu o ženama i kćerima njezine obitelji. Mrak koji ih prati potrebno je rasvijetliti, a sumnje raspršiti.
“Davala mi je taman toliko prostora da se uspijem pridržati uvjeriti da bih se ponovno mogla popeti na liticu. Barem na trenutak, sve dok me ponovno ne bi podsjetila gdje mi je mjesto u njezinu malenom, no uredno složenom svijetu.“
Nakon što je uvidjela čari roditeljstva sa svojim drugim djetetom Samom, Blythe je još sigurnija u to da nešto nije u redu sa Violet i njihovim odnosom. Violet obožava oca, ali ne podnosi majku. Violet obožava i brata. Ili se samo pretvara. A onda Sam umire. Sve što Blythe ima na umu je Violetina ruka koja gura Sama u ništavilo smrti.
“Majčinstvo je takvo- postoji samo sadašnjost. Očaj sadašnjeg trenutka, utjeha sadašnjeg trenutka.”
Ovo je jedna jako dobra psihološka drama koja pokazuje da ne postoji idilično roditeljstvo. Postoji ta neraskidiva veza, no nerijetko izostane, a na njezinom mjestu pojavljuje se sumnja i netrpeljivost, pa čak i mržnja- otvorena, neskrivena i strašna mržnja.
“Ljudi mogu o tebi misliti ružne stvari koje nisu istina. Važno je samo ono što ti misliš o sebi.”
Radnja je odlično razrađena i sviđa mi se to miješanje vremena, daje prijeko potrebne odgovore na neizrečena pitanja. Majčinstvo ne mora nužno biti zadovoljstvo, ponekad nije ni blizu tome.
Likovi su karakterno snažne ličnosti, a zanimljivo je to što je možda najsnažnija baš djevojčica koja čak i u majci uspijeva izazvati nesigurnost i sumnju.
S razlogom je knjiga hvaljena. Svidjela mi se i svakako bih ju preporučila svakom čitatelju.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 