Naklada: 24sata/2019.
Prevoditelj: Andrea Marić
Broj stranica:313
Alison je naizgled uspješna pravnica i supruga, dobra majka. No ona ima problema- sa alkoholom, prekovremenim satima i seksualnom vezom sa kolegom Patrickom. Sve češće dolazi sve kasnije kući, u njezinom braku se osjeća iskrena netrpeljivost unatoč pokušajima da sredi probleme.
Alison želi srediti probleme sa mužem Carlom zbog kćeri.
Patrick dodjeljuje Alison jedan važan slučaj ubojstva. Okrivljena tvrdi da je kriva za ubojstvo nasilnog supruga. Ne želi se boriti. Svi uviđaju da ispod te fasade postoji nešto puno mračnije, ali i iskrenije.
Za to vrijeme Patrick, uz Alison ima i druge veze, iz jedne proizlazi optužba za silovanje. A uskoro joj se pridružuje i druga optužba. Patricku je stalo samo do Alisoninog mišljenja, no ona je previše utonula u svoje probleme da bi vidjela njegove vapaje upomoć.
Kako se uopće izvući iz braka u kojem je tako nepremostiva i teška prepreka- otuđenost, okrivljavanje… Kako biti dobra majka, supruga i odvjetnica, prijateljica? Alison je rastrgana i boji se da će gubitkom supruga izgubiti i kćer, a to bi bilo ono najgore. Izgleda da svi putevi vode upravo tome kada se Carl zainati, a Alison se polako predaje usljed straha, boli i vjerovanja da je loša majka kako njezin suprug tvrdi.
“Tišina koja leži na meni teža je od bilo kakvog prijekora.”
Krvava naranča je knjiga o kojoj sam čitala pred koju godinu. Osvrti su bili većinom negativni pa sam ju izbjegavala. Na polici mi se našla prije nekoliko mjeseci, a sasvim slučajno sam ju odlučila pročitati. Da vidim što je to tako loše.
A ono ništa nije baš tako loše. Dapače, knjiga mi je bila toliko intrigantna i zanimljiva da ju nisam mogla ispustiti iz ruke. Slobodan dan sam provela tako da sam ju pročitala kroz poslijepodne i ostala pod dojmom.
Knjiga je zaista napeta, kroz nju se rasteže karakteristična atmosfera nečega što je mračno, ali postaje sve mračnije. Nije to krvavi krimić- ovo je knjiga koja prodire u samu nutrinu glavnih likova i njihove nesigurnosti i neobične veze. Ne postoji osoba koja je posve samouvjerena, svi smo mi malo nesigurni.
“Volio bih da su prestali biti vjenčani prije puno, puno godina. Izgledalo je kao da mrze jedno drugo i ne znam zašto su ostajali zajedno. Možda bi bilo bolje da su se rastali. Nisam nikad želio da se rastanu, ali da jesu, možda bi tata još bio živ, a mama ne bi išla u zatvor.”
Knjiga je vapila za listanjem stranica. Ne, lažem. JA sam vapila za listanjem stranica. Htjela sam rastvoriti tu grudu neugodnosti koja mi se stvorila u nutrini čitajući o vapaju majke koja je istovremeno htjela biti željena žena, ali i voljena majka. Dobra majka.
Teško je čitati o psihičkom zlostavljanju, a još teže kada se uvidi da je žrtva redovito bila fizički zlostavljana nakon podmetnutih opojnih supstancija. Teško je čitati o samookrivljavanju zbog stvari koje su se u međuvremenu dešavale dok je pravi krivac sebe uzdizao, a žrtvu ponižavao.
Knjiga zaslužuje jednu dobru četvorku. Jedni nedostatak mi je malo manjkav prijevod i upotreba čudnih pojmova. Inače ju preporučam unatoč svima koji ju ne preporučuju.
Bookworm Maja 