Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Igor Rendić
Broj stranica: 366
Kada se jedne večeri Gabe vraćao kući, u prometnom zastoju ugledao je prastari automobil sa naljepnicama, a kroz stražnji prozor virila je djevojčica nalik njegovoj kćeri Izzy- sa istom kosom, istim otpalim zubom, istim izrazom lica kakav ima njegova kći kada se boji. Auto je pobjegao, a Gabe, ionako uvjeren da je krivo vidio, vrati se kući. U pakao. Njegova supruga Jenny i kćer Izzy su okrutno ubijene, a on je osumnjičen.
“Sjećanja ne nestaju kao para. Više su poput izgubljenih ključeva. Možda ste ih odložili negdje na sigurno ili ih bacili u dubok bunar jer ne želite više nikad otključati ta vrata, ali još uvijek su tamo. Samo trebate nekako doći do njih.”
Godinama kasnije Gabe ne živi, on preživljava. Nastanjuje kamper kojim putuje cestama u potrazi za Izzy, još uvijek je uvjeren da je živa, a neobičan čovjek nadimka Samaritanac mu povremeno pruži koje zrnce nade i traga. I tako oni zajednički pronalaze onaj isti automobil sa naljepnicama. Sa truplom u prtljažniku, potopljen u jezercu. Ni traga djevojčici sa zadnjeg sjedišta.
“Obitelj su samo stranci međusobno povezani slučajnošću rođenja i pogrešno usmjerenim dojmom dužnosti.”
Gabe dolazi do pojma Drugi ljudi, a za koje vjeruje da znaju nešto o nestanku njegove kćeri. Nakon nekog vremena shvati da je to stranica na dark webu na kojoj si ljudi pružaju podršku i ‘ostalo’. I zauzvrat traže Uslugu. Poput lanca.
“Ostario je na način koji nije imao veze sa zubom vremena. Tuga hoće to učiniti. Doda vam desetljeće u samo jedan dan.”
Gabe kreće u bjesomučnu potragu za djevojčicom, istovremeno riskirajući vlastiti život, a sve to prati neka nadnaravna aura neobičnog i čudnovatog.
Ima li ljudski život cijenu? I zašto nam život nekoga nepoznatoga zvuči tako nebitno?
“Nekoć je voljela glazbu. Voljela je pjevati. Voljela se igrati. U svemu bi pronašla glazbu- u pticama, u drveću, u moru.”
C. J. Tudor je jedna od onih autorica koje su uspjele u onome što mnogi pokušavaju- napisati napet, lako čitljiv, zanimljiv i poseban triler.
Knjiga je samim konceptom vrlo slična Lancu Adriana McKintyja. Sve je to tajnovito, isprepleteno tajnama, grobovima i Uslugama. Lanac koji pada ako jedna karika pogrešno radi.
“Nada. Nada će vas proždrijeti iznutra poput parazita. Bit ćete poput mamca za morske pse. Ali nada vas neće ubiti. Nije ona toliko ljubazna.”
Likovi su jako dobro opisani, gotovo sam ih mogla predočiti i sasvim sam suosjećala sa osjećajem praznine koji je Gabe nosio u sebi. Opisi su slikoviti i knjigu čine zanimljivim štivom.
Knjiga se stvarno lako čita, privlači poput magneta i ne dopušta vam da ju ispustite iz ruke. Želite znati što je slijedeće, gdje se skriva izvor svega zla i zašto je sudbina tako okrutna.
“…ne postoji iracionalan strah. Osobi koja se boji strah je savršeno smislen.”
Biti roditelj znači danonoćno strepiti. Svakodnevno se susrećemo sa novinskim naslovima o nestaloj djeci koju traže roditelji. Njihov život nikada više neće biti bezbrižan. Čak ni ako pronađu djecu- uvijek će se osvrtati i gledati gdje vreba opasnost. Život bez djeteta više nije život, boje više nisu boje- sve postaje crno i bijelo; tuga i bol, usiljeni osmjesi i teški, drhtavi uzdasi.
Svijet nije banalno mjesto, iza vratiju koje smo zaključali nalazi se sve- život i radost, ali se nad time nadvija sjena zla.
“Savjest čini kukavice od svih nas. Kad imaš dijete sve ćeš napraviti za njega. Bilo što.”
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 