Naklada: V. B. Z., biblioteka Ambrozija/2018.
Prevoditelj: Boris Perić
Broj stranica: 279
Što kada se um poigrava sa nama? Kako raspoznati javu od halucinacija? Istinu od laži koje vas obavijaju?
Emma je psiholog koji je, nakon šokantne objave o istraživanju odnosa prema psihičkim bolesnicima, silovana i ostrižena od strane serijskog ubojice nazvanog Frizer. U tom nesretnom događaju izgubila je dijete. U svemu tome ništa se ne podudara sa modusom operandi navedenog ubojice. Uz to Emmina hotelska soba ne postoji, a ona se ni ne može sjetiti kada i kako se našla na autobusnoj postaji.
Mjesecima kasnije živi u izolaciji, u kući oboružanoj alarmima i sa psom čuvarom dok njezin suprug policajac pokušava iz nje izvući taj strah i bol. Neuspješno, samo je još više paranoična. Svako zvono na vratima u njoj izaziva tjeskobu i paranoju. A potom joj jednog snježnog jutra poštar dostavi paket za susjeda. Paket budi u njoj užasan strah i u bunilu izazvanom sredstvom za smirenje započinje njezina noćna mora.
“Možda je strah isto što i vrećica gumenih medvjedića. Potrošila sam ga još tamo, u spavaćoj sobi svojih roditelja i sada ga više nema.”
Emma sve to priča svojem prijatelju i odvjetniku Konradu koji ju treba zastupati u slučaju koji ju je natjerao iza rešetaka, u “čeliju” na psihijatriju. Između suvislih i nesuvislih izjava, Emma traži istinu i odgovore o svemu. Između trenutaka lucidnosti koji se pojavljuju uslijed uzimanja sedativa, traži sebe, razmišlja o okončanju te patnje, o zdravom razumu koji ju napušta, o sve manjoj volji za nastavkom.
“Većina ljudi misli da je san maleni brat smrti, ali on je zapravo njezin najveći protivnik. Nije san predstraža vječite tmine, nego je to umor. On je strijela što je prema nama odapinje čovjek s crnom kapuljačom, precizno, sigurno, iz večeri u večer, dok je san iz noći u noć svom silom pokušava izvući iz nas. Ali, nažalost, strijela je otrovana i koliko god struje snova pokušavale isprati taj otrov, u nama uvijek ostaje ostatak njegove težine.”
Sebastian Fitzek je jedan od onih autora koji oduševljavaju svakom svojom knjigom. Kako me oduševio Terapijom i Skupljačem očiju, tako i Paketom. Knjiga se lako čita, u dahu. Zanimljiva je i drži pažnju, a njegova specijalnost je to što mu se trileri baziraju više na psihološkom pogledu na glavne likove koji se nemali broj puta gube, gube dodir sa stvarnošću ili im se to samo čini zbog tuđeg poigravanja njihovim umom.
“Psihički zdravi savjetovali bi depresivcima da ne budu uvijek tako žalosni, paranoičnima poput nje da ne budu tako osjetljivi i da ne moraju kontrolirati ulazna vrata prilikom svakog šuma. Ali to je otprilike kao kada bi se od čovjeka sa slomljenom potkoljenicom tražilo da otrči maraton.”
Likovi su zastrašujuće morbidni, no to tako samo zvuči iz Emminih opisa, u stvari su svi normalni ljudi s kojima se susrećemo svakodnevno, samo sa tajnama. Vrlo intrigantno i nevjerojatno pomaknuto.
Čitati o prošlosti koja ostavlja dubokih tragova na djetetu, njegov pokušaj da ispliva iz tog ponora, njegovo preispitivanje samog sebe cijeloga života, sve to privlači pažnju čitatelja.
“Strah nagriza dušu i izjeda čovjeka iznutra. Pritom se hrani i životnim vijekom svojih žrtava.”
Fitzek me svojim knjigama stvarno osvojio. Velik sam ljubitelj krimića i trilera, a knjige koje pročitam u jednom danu su te zbog kojih volim čitanje- uronim u svijet tajni i iz njih izađem oduševljena.
Malo jesam freak, ali knjiga mi je bila poput napetog filma na Netflixu– nisam stala dok ju nisam završila. A završetak je bio potpuno sulud i sjajan.
Bookworm Maja 