Naklada: Algoritam/2014.
Prevoditelj: Nataša Govedić
Broj stranica: 203
Clare ima dar, neobičan obiteljski dar- vidi tajne drugih ljudi kada dodirne neki njihov predmet. Njezina majka i brat su također osobe sa darom, no svaki od njih ima drugačiji dar, a svi zajedno čine freaky obitelj koja je to pretvorila u unosan posao.
Iako su marginalizirani u društvu i zajednici, nekako se ipak ponose time.
Nakon što se u lokalnom motelu desi ubojstvo mlade Victorije, silom prilike, policija i gradonačelnik angažiraju Clare da im pomogne u istrazi. Usput se počinje prisno družiti sa skeptičnim sinom lokalnog detektiva Gabrielom, dok se istovremeno u svakom zakutku njezinih misli nalazi bivši dečko Justin. Slučaj je poprilično zamršen, a sve postaje kompliciranije nakon što je pronađen sumnjivac za Victorijino ubojstvo ustrijeljen.
“Nije da sam imala nekih velikih planova za ljeto. Ali ponekad sam sanjarila o tome kako bi izgledalo da spadam u one cure koje jednostavno nemaju nikakvih posebnih obveza. Da smijem cijelo ljeto provesti na plaži. Ili da se mogu zaključati u svoju sobu i cijeli dan samo slušati glazbu. Sanjarila sam o običnim stvarima, posve dostupnim normalnim curama.”
Za to vrijeme kada Clare pomaže policiji, njezin brat Perry se povlači u sebe, no od obitelji koja ima dar ‘čitanja‘ teško je sakriti tajne. Clare uviđa da je Perry posljednja osoba koja je vidjela Victoriju živu, a sumnja pada na njega iako su dokazi gotovo nevidljivi.
Slučaj postaje još zamršeniji nalaskom novog trupla, a potom i zbog prijetnji, te upozorenja koja Clare dobiva.
Kupila sam ju ovu knjigu sasvim slučajno, za neke sitne novce. Uzela sam ju jedno poslijepodne kao štivo za razbibrigu i slistila sam ju u tom danu. Nije da ima puno stranica ili kompliciranu radnju, ali tako me uvukla u čitanje da ju nisam mogla ispustiti iz ruku.
“Posjedujemo slobodnu volju i budućnost se stalno mijenja s obzirom na odluke koje donosimo u svakom trenutku.”
Ovo je jedan young adult triler koji ima i naznake nečeg magičnog, jer svima treba malo čarolije u današnje vrijeme. A knjiga je stvarno lijepo pisana, mladenački i lagano. Zanimljiva i intrigantna priča u kojoj ne znate tko je krivac do posljednjih stranica. I nekako naivno se čudite svemu tome.
“Čovjeka možeš odbiti nekoliko puta, ali ako ga stalno odbijaš, okrenut će se nekome drugome.”
Opisi plaže, šetnice, mora, mirisa koji se šuljaju zrakom su tako lijepo izrečeni da gotovo mogu zamisliti da sam tamo, mogu zamisliti povjetarac u kosi i šum valova. Baš privlači knjiga. Jedno divno iznenađenje- knjiga za koju nikad nisam čula ostavila me bez riječi.
Preporuka!
Bookworm Maja 