Naklada: Stilus/2019.
Prevoditelj: Antonia Bojčić
Broj stranica: 369
Poput princeze u zatvorenoj kuli u zamku, mala Lilly je svoje djetinjstvo provela u tavanskoj sobi pod ključem. Njezina majka je grubo tvrdila da ne može djevojčicu pustiti van jer bi se ljudi zgrozili kada bi ju vidjeli, izgleda kao čudovište. Otac je bio nježan čovjek, ali pod utjecajem majke.
Jednog dana majka otključa sobu, naredi djevojčici da obuče najbolju odjeću i kaže joj da ju vodi u cirkus koji se smjestio u blizini. Strah je punio Lillynu nutrinu jer je shvatila majčine namjere. Majka ju je prodala Cirkusu braće Barlow za predstavu nakaza. Njezin život više nije bio njezin.
Dvadesetak godina kasnije Julia Blackwood, koja krpa kraj s krajem nakon bijega iz obiteljske vile Blackwood, zaprima pismo odvjetnika da su joj roditelji preminuli, a ona je jedina nasljednica bogate obitelji. Naslijedila je grostasnu kuću i ergelu vrhunskih konja, kao i pozamašnu svotu novaca.
“Privlačilo ju je, poput magneta, gledati ljude koji su naočigled voljeli jedni druge, posebice roditelje i djecu. Sviđalo joj se vidjeti njihova ozarena lica, prisnost i bezuvjetnu ljubav, kao i činjenica da su znali koliko jedni drugima znače, a da to nisu morali izgovoriti. Pitala se kakav je to osjećaj.”
Julia po prvi puta u životu ima prilike proći kućom u kojoj je odrastala, a da ju njezina majka ne tuče i zaključava. Julia shvaća da je obitelj imala tajne. Mnoge tajne. Uskoro nalazi novinske članke i fotografije predivne albino djevojke imenom Lilly za koju isprva ne zna je li očeva ljubavnica ili njezina navodno preminula sestra, a zatim nalazi tajnu sobu na tavanu.
Tajne se kovitlaju u kući prepunoj prašine i uspomena. Ljudi koji nešto i znaju o obitelji šute. Jedino što Juliji, a nekoć i Lilly, daje snage su životinje. Njihova dobrodušnost i inteligencija ih impresioniraju. One postaju nešto više i bolje zbog svojeg dara komunikacije sa tim nevinim bićima.
“Izmorena je, a težina svega onoga što mora napraviti i svega onoga o čemu mora razmisliti pritišće je poput okova.”
Zanimljivo je to što M. E. Wiseman tako odlično piše o prošlosti, isprepličući ju sa budućim vremenom. Sve se nadovezuje jedno na drugo i savršeno pristaje, baš poput rukavice koja pristaje na ruku.
Već u knjizi Sve što je ostalo iza nje pokazala je zavidan talent što se tiče pisanja povijesne fikcije u obliku trilera. Samo što je ovaj puta to obiteljska drama.
Gnušala sam se nad ponašanjem Core, Lillyne majke, koja se bez imalo kajanja odrekla djeteta u zamjenu za šaku novčića, sve to pod paskom “za tvoje dobro“. Suosjećala sam sa tim djetetom koje je čitavo djetinjstvo provelo u vjeri da je ružno i čudovišno, a za sve to su zaslužni roditelji. Možda i ne toliko otac koji ju je neizmjerno volio, već bogobojazna majka koja je imala tešku ruku i sramotne namjere.
“Lilly i slona odvaja jedino konopac koji dijeli boks na dva dijela. Teški lanac zavezan oko njegova gležnja stražnje noge pričvršćen je za debelu motku na tlu. Gledajući u moćnu zvijer, vrati joj se dobro poznat osjećaj zatočenosti i snažna, užasna čežnja za domom.”
Biti drugačiji je uvijek bio problem u društvu. Svaki pokušaj da se uklopite završavao je isto- sa podsmijehom i izazivanjem, sa slomljenim srcem.
Kao društvo trebali bi pokazati više empatije i ljudskosti prema bićima koji su nevini i naivni, drugačiji i osjetljiviji. Ne samo ljudima, već i životinjama koje bismo trebali poštivati jer zaslužuju slobodu i život baš kao i ljudi.
Odlično osmišljena priča i radnja, opisi su jako slikoviti, pomalo gotički, a likovi primjereni žanru- neki nježni, a neki kruti. No iza svakog krutog držanja skriva se jedna nesretna individua.
Jedina loša strana je što nije baš neka lektura pa na jednoj stranici ista osoba Juliju zove gospođica Blackstone i gospođica Blackwood, što je pomalo konfuzno.
“Grozne tajne, poput otrova, izjedaju iznutra.”
Knjiga me se dojmila. Baš mi je drago što sam ju pročitala.
Cover je privlačan, mislila sam da je dizajniran da prikazuje nešto metaforički, a u stvari prikazuje sliku iz radnje.
Preporuka!
Bookworm Maja 