Naklada: Egmont, biblioteka Puls/ 2022.
Prevoditelj: Anka Katušić Balen
Broj stranica: 392
Priča je ovo o jednom neobičnom dječaku, o epidemiji strašne bolesti, o ratu, radu, ljubavi i boli.
Nona Reja, nekadašnja seoska dojilja, gotovo srasla sa svojom njihaljkom, u godinama koje se više i ne broje, izlazi iz svoje zone komfora i pronalazi djetešce prekriveno pčelama, sa rascjepom usne.
Iz ljubavi i poštovanja prema svojoj dadilji, sada već srednjovječni Francisco Morales, vlasnik hacijende, naredi da se djetešce zajedno sa pčelama preveze da ga čuva Nona, a sam postane zaštitnik i kum djetetu.
Pčele su također zaštitnice djeteta, njihov med održi ga na životu kada ništa drugo ne pomaže. Izrasta u dobrog dječaka sklonog istraživanju, no bez mogućnosti klasične komunikacije.
Dječak kojemu je Francisco kum i nadjenuo mu je ime Simonopio, ima dar. Čudnovat dar u kojem vidi budućnost pa se uvijek nekako nađe da spasi situaciju. Upravo zbog toga dara uspio je svoju obitelj i sve sa hacijende spasiti kada se pojavila strašna bolest koja je oduzela milijune života i desetkovala taj mali gradić u sjeveru Meksika- španjolska gripa.
“Što ljudi vide kada sklope oči? Zašto zatvaraju uši, nos i oči kad imaju toliko toga čuti, omirisati i vidjeti? Zar samo ja, i nitko drugi, čujem i slušam?”
Uspjeli su se osamiti i preživjeti u karanteni tih nekoliko mjeseci do kada se zaraza nije stišala. Obitelj je preživjela, no bili su nepovratno oštećeni. Emocionalno i duhovno. Dječak je vjerovao, i intuicija mu je govorila, da će biti sve u redu. No prije svega mora se suočiti sa zaposlenikom hacijende koji ga mrzi i vjeruje da je demon i Zlo zbog dječakovog izgleda. Simonopio shvaća da je taj čovjek u stvari Kojot iz priča koje mu je njegov kum pričao, a sam dječak je Lav i godinama vježba da bi došao do trenutka kada će se suočiti sa Kojotom. A taj trenutak već nosi u sebi. I neće dobro završiti.
“Sunce se, unatoč svemu, svakoga dana rađa i zalazi, a nju ta činjenica na mahove zbunjuje. Život se nastavlja. Smjenjuju se godišnja doba u vječnome ciklusu koji se ne zaustavlja, pa ni zbog Beatriz Cortes i njezinih propalih nada.”
Priča o ljudima koji su stvoreni da bi srasli sa prirodom, o dječaku koji je svoj život podredio cikličkom ponašanju vjernih suputnica pčela, o onima koji za sve nedaće koje ih snalaze krive druge, pohlepi, o ljubavi u doba rata, potrazi za utjehom i snazi koja se skriva u svakome od nas.
“…ljudske gubitke nisu mjerili brojevima ni statistikom: mjerili su ih bolom.”
Knjiga je ispričana iz kuta gledanja Franciscovog još nerođenog djeteta, Francisca Mlađeg, iz priča koje je slušao nastala je saga o obitelji Morales. I to kakva saga.
Nemojte da vas zavara vedra i šarena naslovnica- u knjizi se skriva puno više. Stranice ispunjene tugom i potragom za smislom, potisnutim osjećajima i potrebom za preživljavanjem. Zvuči apokaliptično, no tako je i bilo. A bojim se da se povijest ponavlja jer upravo sa epidemijom i ratom svijet se ponovno susreće, a svi mi izgubljeno bauljamo i tražimo smisao, nit vodilju.
“Prvi je put nakon dugo vremena pomislila da smrt, bolesti ili rat- ništa ne sprječavaju: život se nastavlja, a u prigodama kao što je ova, život se veseli.”
Vrlo istančano i emotivno pisana knjiga, sa sjajnom naracijom i lirskim opisivanjem, sa likovima koje je vrlo lako pročitati- tako svakodnevnim i običnim, a opet različitim individuama.
“Život nikoga ne čeka, a smrt nas sve sustigne.”
Autorica je knjigu napisala savršeno i ovo mi je postala jedna od najdražih knjiga. Žamor pčela znači puno, prihvaćanje drugih još i više, različitosti su očigledne, no prijeko potrebne u današnjem svijetu kako bi razumjeli i vidjeli. Kako bi nosili ljudskost poput vrline- jer velik je čovjek samo onaj koji voli i poštuje druge.
“Dođi na svoj cilj. Idi, Francisco. Traže te sjećanja i boli, svi i sve, tvoje, tuđe, od početka do svršetka. Boli i još će boljeti, ali ideš dobrim putem.”
Preporuka od srca!
Bookworm Maja 