Krimi/triler · lijepa književnost · misterij

Richard Osman- Čovjek koji je dvaput umro

Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2022.
Prevoditelj: Ira Martinović
Broj stranica: 327

Sjećate li se fantastične četvorke iz Kluba istražitelja ubojstava četvrtkom?

https://bookwormmaja.art.blog/2021/03/27/richard-osman-klub-istrazitelja-ubojstava-cetvrtkom/

Vremešna ekipa se odmara od akcija u umirovljeničkom naselju, još uvijek se redovito sastaju i druže više no ikad, drže se zajedno i redovito se zaobilaznim putem rješavaju onih koji im smetaju. Kada jednog od njih, Ibrahima, snađe nevolja, Elizabeth, Joyce i Ron se riješe onoga koji je tu nevolju izazvao. I tako prolaze njihovi umirovljenički dani.

“Moraš umrijeti prije vlastite djece, naravno, jer njih si naučila kako da žive bez tebe. Ali ne prije psa. Pse učimo samo da žive s nama.”

No sve se preokrene kada im bane Elizabethin bivši suprug i agent MI5-  Douglas.
Na leđa je navukao mafiju i kriminalce, a i kolege špijune kada je ukrao dijamante vrtoglave vrijednosti od jednog kriminalca. Traži pomoć svoje bivše supruge i iskusne agentice, te njezinih inteligentnih prijatelja.
Uskoro počinju ubojstva. Isprva je ubijen profesionalni ubojica, potom Douglasova čuvarica i agentica Poppy, a zatim i sam Douglas.

“Zaboravio si živjeti, samo si se krio, čučao na sigurnome.”

Četvorka se baca u potragu za ubojicom i dijamantima prkoseći pritom svima i ne obazirući se na ništa. A sve im prolazi zbog glume da su jadni senilni starci. Baš… Starci koji ubojstva zaista rješavaju, a svojim oštrim umom otkrivaju tajne i raspliću zavrzlame. Postavlja se pitanje tko je ubojica Poppy i Douglasa i je li to zaista tako kako se čini.

“Ponekad morate učiniti nešto što inače ne biste, jer u suprotnom nećete napredovati kao ljudsko biće.”

Članovi Kluba su zaista impresivne individue. Osobe koje su potpuno različite, a svejedno su stvorili svoj mali svijet u kojem nadopunjuju jedan drugoga.
Elizabeth je rezervirana osoba koja ne libi suočiti se sa bilo kime, posebice ako su u pitanju njezini prijatelji.
Joyce je vedra i prpošna žena, naizgled naivna, no u stvari nije tako jednostavna već intinuitivna.
Ron je mrgud koji uvijek uskoči svakome i bez velikih očekivanja riješi situaciju.
Ibrahim je logičar, osoba koja je ziheraš i ne voli riskirati, pa se uvijek trudi sve raditi po ‘špagi‘. A svako društvo treba takvu osobu.

“Svi ćemo nestati u trenu i ne preostaje nam ništa nego da, dok čekamo smrt, živimo. Da radimo nered, igramo šah, što god nam drago.”

Osman je već sa prvom knjigom pokazao da je majstor kriminalističkih romana prožetih humorom, uz naznaku noira.
Predstavio je potpuno novu ideju krimi romana uključujući vremešne osobe koje se ne boje smrti, pa samim time ne prežu pred ničim.

Vidjela sam da su dosta oprečna mišljenja na knjige ovog autora, pa čak i agresivno prozivanje nas kojima se knjige ipak sviđaju, no ja smatram da svatko ima svoj ukus i svatko odlučuje, po svojem nahođenju, što će čitati i sviđa li mu se. Nametanje vlastitog mišljenja kao prvenstveno ispravnog nije moj stil. Meni kada se knjiga sviđa, napišem, a isto je i kada mi se ne sviđa.

“Što je, tu je; nema se smisla duriti- svatko dobije život koji zaslužuje.”

Svidjela mi se knjiga. Volim tu vedrinu koju unosi Joyce svojim pripovijedanjem, volim duhovite monologe i nadmudrivanje. Sviđa mi se i minimalistička, a opet zanimljiva i šarena naslovnica.

Preporuka za Klub istražitelja ubojstava četvrtkom i Čovjeka koji je dvaput umro!

Komentiraj