Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Jelena Svilar
Broj stranica: 203
Mladi i nadobudni psihijatar Parker stiže u otužnu psihijatrijsku bolnicu u kojoj čak i zidovi šapću nesuvisle rečenice. Pun elana i nade da može promijeniti nešto, baca se u liječenje bolesnika. I uspješan je u tome. No njegova radoznalost ga dovodi do pacijenta Joea kojeg se svi boje. Pacijenta koji je desetljećima izoliran.
Krišom čitajući dokumentiran dvadesetogodišnji boravak u psihijatrijskoj bolnici, Parker uviđa da se oko Joea stalno dešavaju nesreće, ubojstva, samoubojstva. Njegovi doktori, svi redom, nakon kratkog vremena liječenja odustaju i sami postaju pacijenti svojih kolega psihijatara. Parker pak pronalazi način da postane doktor Joeu.
Joe je nevjerojatno prilagodljiva osoba koja Parkera vodi do spoznaje da je zdrav zatvoren zbog zavjere. Lucidnim razgovorom i sugestivnim dodvoravanjem Parker postaje jedan od rijetkih psihijatara koji su nakon Joea bili bez suicidalnih misli. No on je odlučio okončati patnju tog pacijenta i organizirao je potajan bijeg. Joe ga je iznevjerio i razotkrio.
“Gotovo nadljudska. Ne samo da je mogao primijetiti nesigurnosti druge osobe, nego je i savršenom preciznošću znao kako ih iskoristiti ne bi li im izazvao maksimalnu bol.”
Knjiga je zbirka forumskih objava psihijatra koji je, kao samopomoć, odlučio ispričati svoju priču o pacijentu koji ga je doveo do ruba.
Vrlo zanimljiv koncept pisanja, a tematika pogođena.
Činjenica je da smo svi ispod kože samo ljudi od krvi i mesa, nama vladaju emocije i želje, one nas drže, ali često nas okuju i postajemo i sami žrtve istančanih manijaka i psihopata koji su poput emocionalnih krpelja. Traže žrtvu i uvijek imaju način na koji će ju uništiti.
“Stavljati ove stvari na papir djeluje poput kemoterapije za moju dušu. Jebeno boli, ali uništava nešto gore.”
Knjiga me oduševila, stvarno jest. Nisam se nadala da će biti tako. A i neka vas ne zavarava tih dvjestotinjak stranica- ovo je štivo koje će vas prikovati uz fotelju i natjerati na razmišljanje. I nećete ju lako zaboraviti, dapače. Čudovišta postoje i među nama su, a priča o Joeu će vas šokirati svojim užasima. Kraj je potpuno mind blown.
Likovi su opisivani iz kuta gledišta pripovjedača Parkera pa je pogled na njih samim time subjektivan. No svi su oni zanimljivi i nekako tmurni. Baš poput atmosfere stvorene unutar bolnice- bolesno, zagađeno, beznadno…
Preporuka!!
“Ako nemaš povjerenja u sebe, kako očekuješ da ti itko vjeruje, bilo da su to tvoji pacijenti, kolege, ili čak ja?”
Bookworm Maja 