Naklada: Fokus komunikacije/2022.
Prevoditelj: Stjepan Balent
Broj stranica: 284
Samo jedan flashback dovoljan je da Annabelle izgubi nadzor nad sobom i počinje trčati. Bez upozorenja, bez priprema. Pred restoranom brze hrane Belle odlučuje trčati kroz Ameriku. Više od četiri tisuće kilometara. Trči za sebe, za oslobođenje svojeg mladog srca. Trči da se konačno pomiri sa činjenicom da Otmičar još uvijek kroči ispod istog neba kao i ona.
Prije godinu dana bila je sasvim obična srednjoškolka, sa prijateljima, trčanjem koje obožava, popularnim dečkom i fakultetima koji čekaju na njezin upis. Prekid sa dečkom ju je potjerao da razmisli o drugim dečkima. I tada se ukaže Seth Greggory. Mladić zbunjenog, ali privlačnog izgleda, zainteresiran za Belle. No prvotna prisnost prelazi u opsesivno ponašanje i laž. Seth se iz dragog dečka pretvara u Otmičara. Bellein svijet se ruši. Povlači se u sebe i prestaje biti ono što je bila do tada. Ostaje joj samo trčanje.
“Ljudsko srce veličine je dvije spojene šake. Zamislite svoje sklopljene ruke ili vašu ruku u tuđoj jer tome i služe ruke, kao i srca; da drže jedno drugo. Toga se jako, jako teško sjetiti kad su srca slomljena.”
Srce je mišić koji tjera krv kroz tijelo, no srce osjeća, ono može biti slomljeno, bolno i tjerati čovjeka na stvari koje inače ne bi radio. Pokušava pobjeći od patnje i nosi se sa traumom na svoj način. Ono vlada čovjekom i um nikada neće moći shvatiti moć srca.
“Ponekad se samo trebaš predati. To je poput boli, kazne, kad se predaš žudnji. Kad se samo smiješ sve dok ne plačeš, kad jedeš sve dok te ne zaboli trbuh, kad grebeš mjesto koje svrbi sve dok ga ne raskrvariš.”
Čitati o boli mlade Belle, njezinim strahovima koji ju tjeraju na putovanje kroz državu, njezina želja da se oslobodi lanaca koji ju stežu i koji su ju prikovali za situaciju otprije godinu dana, na dan kada je proživjela traumu koju nosi poput pečata. Njezin put je trčanje kroz zidove boli, borbe sa vlastitim granicama.
“Kako se možeš osjećati sigurnom, ako su oko tebe grizliji? Možda ti je jedina nada da vam se putevi uopće ne sretnu.”
Predivno i duboko potresno napisana knjiga. Sa inspirativnom pričom, vrlo zanimljivim likovima, tako svakodnevnim, tako normalnim- ljudima kojima je život posut trnjem. Opisi krajolika kojim Belle kroči, svim tim mjestima na kojima ju dočekuje hrpa dobrih ljudi, koji su uz nju; čine ovu knjigu velikom, a čitatelju osnažuju duh. Baš kao i sama Belle- inspirativna i jednostavna osoba velikog srca- pomalo slomljenog, ali ono i dalje kuca.
“Nada se da bi jednog dana mogla imati nade.”
Preporuka od mene za ovu knjigu. Preporuka svakome tko se nosi sa nekom traumom. Divim se ljudima koji pronalaze svoj put i način kako da prebrode teško razdoblje u životu. I sama sam imala takvo, no ja nisam trčala- ja sam čitala.
Bookworm Maja 