Naklada: Ljevak/2022.
Broj stranica: 315
Kada sam prvi put uzela ovu knjigu u ruke vjerovala sam da je ovo knjiga priča o idealnoj ljubavi, o ljepoti življenja i stereotipnom doživljaju ljubavnih romana. Već sa prvom pričom shvatila sam da je ovo nešto puno veće i kompleksnije. Ovo je knjiga priča o pogledu u obiteljske živote običnih ljudi.
Uranjanje u svijet koji nam je tako poznat- obiteljske razmirice, udaljavanje supružnika, dječje doživljavanje rastave, utjecaj iste na njih…
Idealna ljubav ne postoji, vidljivo je to iz ovih priča. A možda je baš takva idealna ljubav. Unutar četiri zida kuće čitav je jedan svijet o kojem najčešće nemamo pojma. Susjedi, poznanici, mi sami… Stvaramo privid normalne i obične obitelji, jer obični smo ljudi. No često je to samo krinka. Iza svakog od nas skriva se puno više.
“Obuzeta njime, samu sebe nije prepoznavala, ona, koju dotad ništa nije posebno doticalo, a mi izbacivalo iz ravnoteže, koja je uvijek i o svemu mogla misliti hladne glave i racionalno, izgubila se u prostoru uskovitlanih emocija. Zbog Igora se prvi put u životu otvoreno suprotstavila roditeljima, blagim i brižnim ljudima, koji nisu bili oduševljeni momkom tako nepouzdanim i nekonvencionalnim, udaljenim od njihova svjetonazora i načina života. U strahu za kćer jedinicu postavili su joj uvjet da studij mora završiti na vrijeme, a poslije neka radi što je volja, oni se neće miješati.”
Roditelji koji su imali život prije braka, njihove čežnje i boli. Ljubav koja je toliko snažna da jednu osobu istrgne iz naručja druge, a pritom razara sve što joj se nalazi na putu- brak, obitelj, karijera, budućnost.
Možda zvuči pretenciozno, ali svi smo mi zasebne jedinke, razmišljamo o sebi kao pojedincima, no nismo to zapravo. Uz sebe imamo ljude koji nas vole i kojima smo, na ovaj ili onaj način, potrebni. Naši postupci utječu na njih.
Iz nekih priča možemo vidjeti kako zapravo manipulacija roditelja, njihovo razdvajanje i napuštanje, mogu utjecati na djecu. Djeca postaju inertne osobe, sklone nepovjerenju, sklone samoći ili čestom mijenjanju partnera kako bi nadoknadili ono što im je uzeto za njihova djetinjstva- prisnost i sklad.
“Nije me to interesiralo, približavanje takve vrste nije dolazilo u obzir. Svidalo mi se biti gospodaricom vlastitog života i vlastitog vremena, koja ne mora raditi ustupke. Uživala sam u svojoj snazi, i u moći koju mi je davala kontrola.”
Autorica je ovo napisala savršeno. Knjiga je poput skrivene kamere postavljene u dnevne boravke i spavaće sobe. Ona ne osuđuje, ne razglaba, ne pokušava umanjiti ničiju bol. Ona samo iskreno priča o likovima, pritom ih prikazuje kao obične ljude, priča o njima sa ljubavlju i dopušta čitatelju da u svojoj mašti nadopuni završetak priče. Ili njezin nastavak.
Sviđa mi se što ne igra na emocije čitatelja, već iskreno i transparentno piše o isječcima iz života ljudi, stvarajući pritom nevjerojatne priče o gorko-slatkoj ljubavi. O stvarnosti. O životu. O svima nama- običnim ljudima unutar naših četiri zida.
“Kako je vrijeme prolazilo, ona je svakim danom pomalo umirala, ne nalazeći cilja ni smisla životu bez njega, ostajući do kraja opsesivno predana mržnji koja je bila samo drugi pol onoga što se nije usudila glasno imenovati. Uništavajući sebe uništavala je i sve oko sebe, jer joj u odnosu na njega ništa nije bilo ni važno ni vrijedno. Da mu nanese barem dio boli koju je on nanio njoj upotrijebila je jedino oružje koje je imala, Jagodu i mene, ali ta je osveta bila pucanj u prazno, i ona je to znala stideći se pred nama zbog načina na koji je zakazala.”
Divno nešto. Uživala sam čitajući. Pomalo voajerski, ali predivno pisano, poetski i izražajno. Iskreno lijepo.
Preporuka!
Bookworm Maja 