Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Andrea Cvjetković
Broj stranica: 360
Leena Cotton živi u šminkerskom dijelu Londona sa osebujnim cimerima, savršenim dečkom i poslom sa velikom odgovornošću. No Leena je doživjela šok kada joj je godinu ranije umrla sestra Carla i potpuno se posvetila poslu na kojem je zbog napadaja panike bila poslana na prisilni godišnji odmor. Nakon nagovaranja prijatelja, odluči otići u rodno selo u Yorkshireu.

U Yorkshireu je Leenina baka Eileen koja se oporavlja od rastave u njezinoj poznoj dobi, te Leenina majka Marion koja živi u balonu slomljenog srca zbog Carline smrti. Eileen želi promjenu pa predloži unuci da na dva mjeseca zamijene živote. Leena ostaje u Yorkshireu, a baka odlazi u London u avanturu života.
“Pa, samo da znaš, svaki put kad dopustiš da ti izmakne prilika, svaki put kad se zapitaš možeš li ti to doista, svaki put kad pomisliš o odustajanju od bilo čega što želiš… ja ću te bockati S onog svijeta.“
Njihovi životi su potpune suprotnosti. S jedne strane ruralno, šarmantno selo sa puno starijih ljudi, britkih na jeziku i umu i čvrsto vezanih jednih uz druge. Na drugoj strani je ekskluzivan stan u Londonu, ekscentrična svita, brz stil života i puno starijih muškaraca koje je Eileen odlučila iskoristiti kako bi uživala u vezama bez obaveza.
“Svatko tugu proživljava na drugačiji način.”
Ja bih u svakom slučaju odabrala Yorkshire. Volim prirodu, usku povezanost ljudi u malim sredinama, volim svoj prostor, vrt, mačke i činjenicu da sam sigurna.
Svakako razumijem Eileen zašto je odlučila u kasnim sedamdesetima iskusiti sve ono što nije kao mlada. Razumijem i potrebu da pomogne drugima. Isto tako razumijem Leenu, njezin oporavak, povratak u realnost bez brojki na računalu, bez velikih pritisaka na poslu. Samo oporavak i uživanje u jednostavnosti seoskog života, koji nije nimalo dosadan, dapače, uvijek se dešava neka drama.
“I, da, boli i dalje, ali ne koliko sam mislila da hoće. Što više pričam o njoj, to više želim pričati o njoj, kao da u mom mozgu negdje postoji napuknuta brana, a voda prodire i što je jači nalet vode, to brana više želi puknuti.“
Opisi su predivni. Došlo mi je da se nastanim u Hamleigh-in-Harksdaleu i ostanem tamo zauvijek. U čvrstom i toplom zagrljaju ljudi oko mene.
Što se tiče same radnje zanimljiva je i lijepa, tipična za žanr, a knjigu je bio užitak čitati. No nije ništa uzbudljivo ni posebno. Polako ju već sada zaboravljam jer nije dojmljiva radnjom.
“Kad si ti tu i ja sam tu.”
Sve u svemu lijepo pisana, šarmantna i nimalo posebna. Solidna trojka.