Naklada: Ljevak/2022.
Broj stranica: 309
Već sa prvim pročitanim stranicama ove knjige skupljale su mi se suze u očima i prožimali me žmarci. Zbog jednostavnosti i veličine ovog nevjerojatnog čovjeka koji nas je zauvijek obilježio svojim predivnim pričama u stihovima- Đorđe Balašević, Đole.
Nakon dugog dana na poslu uzela sam knjigu u ruke misleći da će me zbunjivati i da ću teško povezivati pojmove iz iste. No nije bilo tako.
Udobno sam se smjestila i počela listati po knjizi, a potom i po YouTubeu u potrazi za pjesmama iz knjige. Ostala sam očarana i pod dojmom. Đoletova jednostavnost i želja za pričanjem ispunila me košmarom emocija koje su htjele pronaći put van. I našle su- kroz suze i smijeh.
“Prizori masovnog žaljenja za Balaševićem pokazali su sav besmisao nasilnoga jugoslavenskog rastanka. Pokazali su uzaludnost prolijevanja krvi među narodima koji su gotovo pola stoljeća živjeli zajedno, a onda bili akteri ili lutke na koncima najtragičnijih događaja u Europi od Drugoga svjetskog rata.“
Autor je predivno i razumljivo napisao ovu diskografiju jednog od najvećih mirotvoraca na ovim prostorima u vrijeme najvećih previranja. Đoletov život i put toliko su lagani, logično da se potrebno zapitati jesmo li mi zapravo previše komplicirani? Čak do te mjere da sami sebi postavljamo klipove pod noge. Đole to nikada nije radio. Iako osjećajan umjetnik, tek povremeno bi pokazao nezadovoljstvo, ali nikada grubo i nasilno. Uostalom njegove pjesme dokazuju da je smiren čovjek koji traga za nečim u životu, a kada ne traga tada se prisjeća.
“Naše je vrijeme da to učinimo isteklo. Dobro je što je tako, nismo se baš pokazali. Dalje će se dogovarati neki novi klinci, valjda najbolji među njima. Bilo bi lijepo da poruke iz Balaševićevih pjesama divova uzmu za zvijezde vodilje.“
Njegove pjesme su vanserijske jer ih nikada nije uspio (a ni želio) ukalupiti. To naprosto nije bio on. Uvijek van svakog kalupa, van svih normi. Uvijek svoj i poseban.
Pjesme su mu bile šarolike tematike- od laganih pjesama tipa Moja prva ljubav, koja je i meni samoj dio mladosti i radosti, pa do Vase Ladačkog, koja je u stvari njegova prva pjesma, a napisana poput priče uz pozadinsku glazbu, a tu je i Računajte na nas za koju je često prozivan. Pjesma sama po sebi je bila previše mainstream za ono vrijeme pa ju je i sam Balašević bojkotirao. No to je tek početak nabrajanja. Njegova diskografija je bogata i raznolika, a mašta nepresušna.
“Svatko je imao svoju istinu, svatko je imao svoj pogled na uzroke rata i krivnju za njegov početak.“
Knjiga je podijeljena na više vremenskih razdoblja kroz koja je Balašević stvarao, kroz više bendova, te prijateljstava.
Autor je knjigu pisao dugo, možda za nečiji ukus predugo. Za moj ne. Vidi se trud i želja da knjiga ne bude zamorna, već jednostavno ispričana priča sa brdom zanimljivih informacija, pa i intimnih i osobnih ispovijesti samog autora. Njegovo poštovanje umjetnika se vidi u svakom novom retku.
Balašević je postao jedan od najcitiranijih umjetnika svojega doba. No njegov uspavljujući glas i lagan osmijeh nikada neće izblijedjeti iz sjećanja ljudi koji ga vole.
“,,Bagrenje”, kao simbol balkanskog nasilja i nepravde, ne zastarijeva. Balkan nije postao svijet, kao što smo se nadali. Naprotiv, svijet je postao Balkan. Devedesetih su godina najmoćnijim državama Zapada vladali političari nimalo bolji od naših. Ništa se tu ni poslije nije promijenilo. Balkanski duh raširio se planetom, postali smo veliki izvoznici bagrenja.“
Sviđa mi se što se puno spominju i drugi bendovi i glazbenici. Iako sam milenijalac, odrastala sam uz Bijelo Dugme, Prljavo Kazalište i Azru, a Balašević je bio konstanta u našem domu jer su moji roditelji bili njegovi veliki fanovi, a majčina najdraža pjesma je Svirajte mi Jesen stiže dunjo moja.
Nevjerojatno je vidjeti, čitati i osjetiti sve to što sam osjetila uz plovidbu sa Panonskim mornarem. Predivno je i to kako su u knjigu uklopili mnoštvo fotografija sa objašnjenjem.
Impresivan je taj naš Đole. Impresivan koliko i jednostavan.
Preporuke!!
Bookworm Maja 