Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Mirjana Valent
Broj stranica: 217
Jeanette jednog dana vidi kako iz susjedne kuće ICE odvozi tihu i mirnu ženu koju poznaje samo iz viđenja. Takvi prizori postali su dio svakodnevice, no Jeanette zna da će ženina mala kći ubrzo stići kući. Praznoj kući. Potrudi se dočekati ju i uzeti kod sebe dok ne odluči što dalje i dok ne dozna gdje je susjeda smještena.

Jeanette preispituje samu sebe i svoje granice. U borbi je sa ovisnošću i pod tjednim nadzorom, a ipak vjeruje da može učiniti nešto više za djevojčicu koja je ionako dio djetinjstva provela u tuđem prtljažniku na putu u obećanu zemlju- SAD.
Carmen, Jeanettina majka boji se za svoju kćer. Boji se ponovnog padanja u ništavilo ovisnosti. Boji se da njihov odnos ne postane kao odnos Carmen i njezine majke. Boji se Kube i straha koji ju je pratio u bijegu. Boji se sama sebe zbog činjenice da nije primjećivala kako njezin suprug seksualno zlostavlja njihovu kćer.
Jeanette vjeruje da će svoje probleme riješiti samo suočavanjem sa istima, pa odluči otputovati na majčinu rodnu Kubu kako bi shvatila što je to u ženama iz njihove obitelji. Kako je majka odrastajući u patrijarhalnom društvu postala to što jest? Istinu. Želi znati istinu.
“Savjest je kralježnica duše. Dok je savjest uspravna, duša stoji; ja imam u sebi tu snagu, i to je dovoljno.”
Predivna i potresna priča o ženama koje se nisu libile reći što misle, unatoč tome što su stradale zbog toga. Priča o životu u strahu i boli, o snazi i hrabrosti, te osjećaju intinuitivnosti kojeg imaju samo žene.
Vidimo potpuno nekronološki posložene priče o mnogim naraštajima žena koje podnose veliku žrtvu kako bi svojim kćerima olakšale budućnost i život. Od motačice kubanskih cigara sa sredine 19. stoljeća, pa do žene koja se zbog prošlosti može baviti samo radom od kuće i odgovara probacijskom službeniku.
No, na kraju svega, svatko kroji svoju sreću.
“Ona ga može zamisliti. Spava bez majice, u boksericama. Može zamisliti uzorak na njegovoj posteljini, boju, miris svježe opranog rublja. Gomilu knjiga iz knjižnice na njegovu noćnom ormariću. Boju zidova. Zajedno su je odabrali: nijanse Ljuska jajeta i Bavarsko vrhnje. Što čita ovih dana?”
Tužna je činjenica da mnoge obitelji trenutno proživljavaju ono što su proživjele žene iz knjige. Kao da nas prošlost nije ničemu podučila, kao da su granice postavljene od strane vlasti one najvažnije. Ali nisu. Životi su najvažniji. Dječji smijeh i osjećaj sigurnosti su važniji.
Knjiga je predivno napisana. Poput poezije u prozi. Vuče na listanje stranica. Vuče na uživanje u svakoj napisanoj riječi. Tjera na razmišljanje o životima. O životima drugih. O tajnama koje svatko od nas nosi i živi s njima.
“Mora da smo mi obitelji sastavljene od ptica. Ako smo mi obitelji koje nitko ne želi, mi ćemo željeti jedni druge. Mi smo obitelji sastavljene od ptica i spasit ćemo jedni druge jer nitko drugi ne dolazi.”
Likovi su živopisni, a šarenilo nije samo na coveru knjige, već i u opisima koji krase stranice ove knjige.
Svakako preporučam.