Rumaan Alam-Ostavi svijet za sobom

Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Igor Rendić
Broj stranica: 269

Četveročlana obitelj koju čine roditelji Clay i Amanda, te tinejdžeri Archie i Rose, upute se na godišnji odmor u zabačenu kuću za odmor u šumi. Predivno mjesto, te divlja i zelena priroda u potpunosti ih razdraga, a oni se opuste i dopuste si potrošiti puno novca na luksuz koji si inače ne bi priuštili.

Uživajući u noći uz bazen i pokoje piće, odjednom im neznanci pozvone na vrata. Ti neznanci su, ni manje ni više, nego vlasnici kuće, a koji su se u zbunjenosti zbog općeg zamračenja u cijelom kraju, odlučili doći na naizgled jedino mjesto koje još ima struju- svoju kuću za odmor.

“I jesu i nisu bili sami. Sudbina je kolektivna stvar, ali sve ostalo je na pojedincu i od toga nema bijega. Ležali su tako jako dugo. Nisu razgovarali jer nisu imali o čemu. Zvuci njihove usnule djece bili su neumoljivi poput oceana.“

Amanda i Clay su nesigurni i skeptični, nije to ono što su očekivali, ne žele odmor provesti sa vlasnicima kuće. Žele biti sami, ali kako reći vlasnicima da odu kada istovremeno nestaju TV programi, Wi-Fi i dolaze zbunjujuće obavijesti o uzbuni na mobitel, koji potom gubi signal? Trajno. A zatim užasna buka. Buka od koje pucaju stakla. Buka koja kao da trga zemlju na komadiće.

“Nitko nije znao što im se događa i možda su baš zato sad bili neobično veseli ili možda kolektivno histerični, ili je sve bilo od hladnog vina boje soka od jabuke.“

Ova knjiga je započela kao satira obitelji koja se nadobudno gura u srednji sloj, istovremeno licemjerno proturječe samima sebi. Nastavlja se na nešto što me uznemirilo, ali nisam mogla ni prestati čitati. Ljudska istinska narav u prvom planu, apokalipsa i nestanak društva kao takvog. Ne znam kako objasniti taj osjećaj paranoje koji je izazvala knjiga u meni. Uznemirujuće i potresno.

“Svi smo strojevi, ali neki su od nas dovoljno pametni da sami odredimo vlastiti program.”

Knjiga je pisana vrlo zanimljivim stilom, tjera na listanje i razmišljanje. No nakon pročitanog ostao mi je upitnik nad glavom i nadam da se sa ovakvom knjigom više neću sresti. Nije loša, dapače. Samo bizarna, zlokobna i neugodna.

“Svijet nije bio toliko strašan koliko su ljudi mislili da jest.”