Sharon Bolton-Trovačica

Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Mirta Jambrović
Broj stranica: 488

Trideset godina nakon što je Larry Glassbrook počinio stravične zločine i pokopao mlade žive ljude, on umire u zatvorskoj bolnici, a posljednji posjetitelj mu je jedina preživjela žrtva- Florence Lovelady. Sada visoka policijska dužnosnica, sa uspješnom karijerom, suprugom i djetetom, velikom kućom u Londonu- čini se da vodi sasvim pristojan život. Ali u njezinoj podsvijesti još uvijek bujaju stare slike. PTSP nije izliječen. A vizije i mrtvi koje viđa, postali su joj dio svakodnevice i sasvim se priviknula na njih.

I dok je Larry ostao u kontaktu sa Florence, njegova kći Cassie nije bila zainteresirana za sudjelovanje u njegovom životu, a supruga Sally se navodno bori sa demencijom.
Očev sprovod je savršena izlika da se Cassie vrati u rodni Sabden. U mjesto iz kojeg izviru sjećanja, a duhovi su uzburkani. Ako i nisu, Cassie će ih uzburkati svojim činima. Još uvijek prakticira magiju i koristi napitke. Boji se zbog činjenice da je Larry otkrio Florence nešto o prošlosti same Cassie.

“Ne mogu izraziti osjećaje. Ne diraju me priče o boli ili nesreći drugih ljudi. Hladna sam, potpuno logična, i to je gotovo sigurno jedan od razloga zašto sam tako daleko dospjela u policiji. Osjećaji mi nikada ne utječu na odluke.”

Florence zaista dobiva neke natuknice ali o kostima, kao i naputak da sama istraži prošlost Sabdena i lokalne ustanove za mlade koja ju je nekoć gotovo stajala života. No je li Florence dovoljno snažna za pokretanje nečega tako velikoga?
Što pogoni Cassie u njezinom besmislenom bijesu?
Zašto se Sally skriva iza krinke bolesne osobe?
Koji su sve kosturi sakriveni u tome sablasnom gradiću?

“Prvo što naučiš kada proučavaš magiju jest da se energija koju stvaraš običava udvostručiti i pronaći te. Ključno je zaštititi se.”

Napet triler koji se ne ispušta iz ruku. Ne možete ga prestati čitati jer tajne koje se komešaju na stranicama knjige postaju toliko nadnaravne da ne vjerujete vlastitoj sjeni. Mračno i turobno raspoloženje proteže se od samog početka do kraja knjige, a iznenađujuća pronicljivost Florence Lovelady i Cassie Glassbrook privlače čitatelja da sam razmišlja o događajima i daje zaključke koji možda i nisu toliko lako objašnjivi.

“Volim ključeve. Ključevi su oruđe koje čovjeku pruža mogućnosti. Imaju moć.”

Likovi su izrazito kompleksni, a njihove međusobne veze su još kompliciranije, ali ako se stvarno uvučete u radnju, lako pohvatate sve i bezrezervno se prepustite struji koju nosi priča.

“Trovačica promatra mudre žene i upija njihove vještine. Bitnu je lekciju naučila rano: da je sve u količini i da će ono što je u maloj količini korisno, u velikoj količini brzo i bolno ubiti. Uči da neke biljke mogu nekomu spasiti život ili ga mogu lišiti života, i da su one najmoćnije od svih.”

Zanimljivo, napeto, mračno, pomalo gotičko. Poput ostalih romana Sharon Bolton. Uživala sam u knjizi.

“Ne vjerujem da ljudi pripadaju ikome osim samima sebi. Ljudi nisu nečiji posjed.”