Laura Morelli- Noćni portret

Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2022.
Prevoditelj: Ira Martinović
Broj stranica: 416

Jedan portret, tri povijesna razdoblja, a sve vješto napisano perom Laure Morelli.

15. stoljeće je, Italijom se dešavaju prevrati, a mlada Cecilia se, nakon razvrgnuća zaruka zbog prokockanog miraza, odbija povinovati majčinom savjetu i otići u samostan. Cecilia želi nešto više, želi biti netko. Upravo iz tog razloga odluči osvojiti vojvodu Sforza. Iako zaručen, vojvoda je opsjednut ljepotom mlade Cecilije i traži od firentinskog umjetnika i izumitelja Leonarda da Vincija da ju naslika. Da Vinci prihvati zadatak i sam osupnut ljepotom mlade djevojke.

Početak je Drugog svjetskog rata, a mlada konzervatorica iz Munchena Edith Becker je, zbog iznimnog zalaganja za umjetnost, prisiljena za Naciste tražiti umjetnička djela diljem Europe. Naravno, poglavito od Židova koje pritom odvode, a ona sama živi u neizvjesnosti i strahu od Nijemaca i toga na što su sposobni. U jednom poljskom domu pronalazi sakriven portret Leonarda da Vincija- Damu s hermelinom. Edith shvaća istinske namjere Nacista i odlučuje se na svoj način suprostaviti.

Kraj je Drugog svjetskog rata, a mladi vojnik Dominic Bonelli nakon operacije Omaha dobiva novi zadatak- prikupiti umjetnine iz njemačkih ruku. Spasiti što se spasiti dade. Iako čezne za domom i ruke mu same od sebe slikaju obline njegove žene, Dominic ozbiljno shvaća zadatak koji dobiva. Ima čast biti među ljudima koji spašavaju tragove povijesti i vraćaju ih vlasnicima.

“I tako je sad Cecilia čekala. Već je nekoliko puta pregledala svaki kutak sobe. Bila je puna knjiga. Jedna komoda skrivala je debele sveske slijepljene lanom na hrptu, povezane dugim trakama od velluma, uvezene u kožu. Neke su knjige bile spojene, imale debele krute korice i metalne kolutove na hrptu. Cecilia je provela sate čitajući smeđu tintu na tim stranicama.”

Noćni portret je jedna lijepa, iako komplicirana knjiga koja za sobom vuče mnoga pitanja, ali i odgovore. Nikada nisam puno razmišljala o tome kako su ratove preživjele umjetnine. Uvijek sam smatrala da su ljudi imali dovoljno poštovanja prema istima. Iako sam i sama čitala o tome kako su Nacisti skupljali skupa djela, a oni sa velikih pozicija su ih uvrštavali u svoju kolekciju, nekako mi je bilo teško prihvatiti činjenicu da nije zaista bilo poštovanja prema povijesti i trudu koji se nalazi iza nje.

Isto tako mi je fascinantno čitati o velikom slikaru i izumitelju da Vinciju, te njegovom pokušaju probijanja u Milanu. Nije ni slutio koliko će biti velik i cijenjen jednog dana. Zauvijek. Njegovi potezi kistom ostali su dio povijesti i umjetnosti, a izumi vječni.
Priča o njemu je poput vjetra u leđa svakome sanjaru. Svi mi možemo biti veliki. I svi mi ćemo ostaviti traga svojim postojanjem.

“Ali dok su putovali morem i europskim kontinentom, Dominic se sa svakim novim danom sve češće pitao jesu li uopće važni. Je li njihov zadatak važan, je li umjetnost uopće važna? Je li važno što on misli? I on i umjetnost potrošna su roba, zaključio je. Zašutio je i prestao gledati van, netremice se zagledao u platnenu ceradu kamiona te nastavio vožnju u ogorčenoj tišini.”

Zadivljena sam i ljudima koji su bili spremni na sve kako bi spasili umjetnine. Nisu odustajali. Željeli su očuvati taj dio povijesti i sa strahopoštovanjem su se odnosili prema njoj. Kako i priliči.

Lijepo napisana knjiga koja se s lakoćom čita. Stranice se okreću same od sebe. Želite znati i osjetiti. Želite razumjeti i vidjeti. Ne želite stati sa čitanjem.
Impresionirala me knjiga. Zaista jest. A dodatak slika Dame s hermelinom na više mjesta u knjizi, daje joj posebnu čar i podsjeća na moć i ljepotu umjetnosti.

Predivno nešto. Preporuka!