Naklada: Mozaik knjiga/2022.
Prevoditelj: Vesna Valenčić
Broj stranica: 333
Nestanak mlade majke Shelby izazove paniku u dobrostojećem susjedstvu. Uskoro nakon nje nestaje još jedna majka Meredith, te njezina šestogodišnja kći Delilah. Susjedstvo prestaje biti sigurno, a ljudi postaju nepovjerljivi jedni prema drugima.
Meredithin suprug Josh se nikada nije uspio oporaviti od šoka koji je doživio kada su njegovu suprugu pronašli mrtvu i proglasili slučaj kao samoubojstvo. Delilah i dalje nema, a majka je ostavila za sobom poruku koja nagoviješta da je djevojčica u sigurnim rukama, ali bespovratno nestala. Svi se trude oko Josha i njegovog sina Lea.
Jedanaest godina kasnije jedna djevojka uspijeva pobjeći iz zatočeništva. Tvrdi da je upravo ona Delilah. Neuhranjena i izranjavana, psihički i fizički slomljena vraća se ocu i bratu. No nešto na njoj nije kako bi trebalo biti. Leo to shvaća.
“Ne sjećam se da sam imao sestru. Ne mogu biti tužan zbog toga. Kad si nestala, nastojao sam se sjetiti. Želio sam se sjetiti. No pokazalo se da su dječja sjećanja čudna. Vjerojatno sam previše često pokušavao razlučiti izravna i neizravna sjećanja. Recimo, zašto se ne sjećam da smo se kao maleni zajedno igrali, ili da mi je mama pjevala uspavanke, ali miris slanine uvijek doživljavam kao udarac u trbuh i ne znam zašto.”
Priča se račva u više smjerova, u više vremenskih razdoblja, opisano od strane više likova. Potrebna je potpuna koncentracija kako bi se razvoj priče pratio. No daleko od toga da je neshvatljivo. S razlogom je radnja posložena nekronološki- kako bi zadržala pažnju čitatelja i izazvala neizvjesnost kod istih.
Radnju možemo pratiti iz strane više likova- Meredith, njezine susjede Kate, te Lea u tinejdžerskim godinama. Naizgled sasvim besmisleno poredan razvoj radnje, no u stvari vrlo zanimljivo osmišljeno. Vidi se da se autorica u potpunosti predala razvijanju priče o zločinima u tom gradu.
“Tata nas je snimao za kućni video kad smo bili maleni. Imamo sate i sate snimaka. Nekih me večeri, kad je posebno patetičan, primorava da ih gledam. Djevojčica na tim snimkama vrckava je, budalasta. Stalno se smiješi. Uvijek se hihoće. S druge strane, ti si smrtno ozbiljna. Izgledaš potreseno, ozbiljno. Više uopće nisi kao ta djevojčica. Ti si neka nova osoba.”
Ljudi su spremni na sve kako bi zadržali privid savršenstva. Ponekad su to krajnosti poput postupaka likova iz ove knjige, a ponekad sitnice. No često te sitnice za sobom povlače puno više nego što mi to znamo i vidimo.
Knjiga je zanimljiva, ali možda malo preopširna, pa se stječe dojam bespotrebnog opisivanja i dodavanja detalja koji nemaju puno veze sa radnjom.
Likovi su odlično oblikovani, možemo vidjeti da se prava ljudska ćud skriva duboko u čovjeku, ali vrlo malo joj je potrebno kako bi izbila na površinu. Sociopati su u stvari oko nas, a da mi o tome ne znamo baš ništa.
“Snažnija si no što mi mislimo. Snažnija si no što ti misliš.”
Bookworm Maja 