Naklada: Mozaik knjiga/2022.
Prevoditelj: Marin Popović
Broj stranica: 335
Maite je tridesetogodišnja tajnica koja živi u fantaziji iz ljubavnih romana i stripova. Opsjednuta je istim jer je njezin ljubavni život prilično monoton. Ukratko- nema ga.
Voli se pretvarati da su joj junaci iz romana ljubavnici. Upozna svoju neobičnu, lijepu, ekscentričnu i bogatu susjedu Leonoru koja ju zamoli za čuvanje stana i mačke dok je ona na putu. Maite pristaje jer joj je novac zaista potreban, a i ima tu crtu voajerizma i voli uzimati sitnice iz stanova koje čuva. To joj pruža nastrano zadovoljstvo. Sve se mijenja kada Leonora netragom nestane prije sastanka sa Maite.

Elvis je član tajne skupine kojoj je zadatak spriječiti ljevičarske prosvjede. Često se koristi silom jer je to, prema mišljenju mnogih članova skupine, najlakši način za postizanje ciljeva.
Nakon što je vođa njihove podskupine teško ozlijeđen u jednom prosvjedu, a preživio je samo zahvaljujući hladnoj glavi Elvisa, on sam dobiva s vrha naredbu da preuzima vodstvo. Njegovi kolege nisu oduševljeni zbog toga, dapače, za njih je on seljak koji sluša komunistički rock.
Kao vođa dobiva zapovijed da pronađe Leonoru. U potrazi za njom traži i samoga sebe.
Maiteina i Elvisova potraga se susreću. Njih dvoje se susreću i sa ubojicama, špijunima i inim neposrednim neprijateljima. Disidentske skupine im priječe put u potrazi za Leonorom. A bliski su im i susreti sa smrću. Bijeg, skrivanje i krv- to je sve što prati dvojac koji ne odustaje. Maite u potrazi za uzbuđenjem, a Elvis u potrazi za poštovanjem koje zaslužuje kao vođa. Oboje u potrazi za samim sobom.
“Na ovomu svijetu moraš nekomu biti odan.”
Radnja ovog romana dešava se u 70-tim godinama dvadesetog stoljeća. U Meksiku, za vrijeme velikih političkih prevrata, tajnih skupina, neriješenih ubojstava i misterioznih nestanaka.
Vrijeme radnje je vrlo privlačno za nekoga tko voli noir trilere. Ja volim, ali nešto mi tu ipak fali.
Autoričinu knjigu Meksički roman strave sam pročitala, sablaznila se i oduševila. Sa ovom knjigom nešto manje. Daleko od toga da nije zanimljiva- stvarno jest, ali kao da se autorica previše trudila i pritom previše svega ubacila u knjigu. Knjigu sam pročitala kroz dva dana, ali nije upečatljiva.
“Grizodušje je uvijek sustigne, pritišće je, počne je gušiti.”
Sviđaju mi se likovi jer se mogu poistovjetiti sa njima. Pokazuju da smo svi mi ljudi od krvi i mesa, te da smo, u određenim situacijama, spremni na puno toga što inače ne bismo učinili.
Sviđa mi se to kako se putevi Maite i Elvisa sudaraju, a sviđa mi se i njihova velika ljubav prema glazbi i vinilnim pločama. Sviđa mi se kako Maite nalazi bijeg od stvarnosti u knjigama, a ponekad se čak pravi da živi zivot iz knjiga.
Naslovnica mi je predobra. Može lako opisati tu vibru 70-tih, zavodljivost i raskalašenost, tajnovitost.
Knjiga je za neku solidnu trojku.
“Potom se uspravio i osvrnuo po prostori prostoriji, upijajući pogledom predivne knjige, prekrasne police, starine i ukrasne predmete. Kako je ovo samo bilo savršeno i divno mjesto. Kada bi barem i sam mogao živjeti ovako, umjesto što je primoran na život u kojem ga u usranim spremištima mlate na mrtvo ime.”