Istinita priča
Naklada: Despot infinitis/2021.
Broj stranica: 359
Odrastajući u muslimanskoj obitelji koja se odupirala fundamentalističkom svjetonazoru njihove zajednice u Turskoj, Zehra je bila sretnica koju je obitelj podupirala da nastavi svoje školovanje u Berlinu.
Postala je glas imigranata, te silno ponosna na samu sebe u toj velikoj Njemačkoj.
Vjera joj je uvijek bila pravac koji je slijedila, no ne beskompromisno.
Stvorila je karijeru i život u Berlinu, sklopila prijateljstva sa raznim ljudima raznih vjera, nacionalnosti i osobnosti. Upoznala je njega- Izeta. Muškarca koji je bio drugačiji od svih koje je do tada susrela. Muslimana iz Bosne koji se nastanio u Parizu. Usprkos protivljenju obitelji, Zehra mu se podaje i pristaje na ženidbu u džamiji. Iako taj brak nije građanski, ona vjeruje u njega. Ni ne sluti što se krije iza njegovih izostanaka, nejavljanja i odbacivanja pomisli na sklapanje civilnog braka.
“Život je previše stvaran da bi mu se oni osjetljivijeg srca u svemu mogli prilagoditi.”
Prvotna sreća sa djetetom prerasta u strepnju. Prvi udarac desi se spontano, u naletu bijesa. Barem se tako Zehra tješi. Prve optužbe da dijete nije njegovo su izrečene u afektu.
Zehra bježi kod obitelji u Berlin, no Izet ju uspijeva navabiti ponovno u Pariz uz isprike da je za njegove živčane ispade kriv PTSP iz rata. I tada se pojavljuje kajanje- naplata starih grijeha koja dolazi u obliku priznanja zločina koji je Izet počinio sa prijateljem. No priznanje je jednostrano. Zehra mora odlučiti u što vjeruje.
“…iste riječi izgovorene iz usta muškarca i žene ne odjekuju isto i ne nailaze na iste reakcije.”
Koliko jedna osoba može trpjeti prije no što se slomi? Koliko tijelo može izdržati prije no što duh potone?
Kada sam čitala ovu knjigu razmišljala sam o tome kako je ta žena naivna i slaba. Kako može toliko opraštati i patiti. Zašto?
No tada sam shvatila da sa svojim osuđivanjem nje što je ostajala i vraćala se, nisam ništa bolja od zlostavljača. Kada osoba odrasta u okolini i kada religija uvjetuje poslušnost žene pred mužem, tada uvidimo da je to sasvim drugačiji mentalitet.
“Ja nisam više ona ista žena koju si ti upoznao. Ubio si me, ja sam sada druga osoba. Ne prepoznajem sebe. Moram otići kako bi se pronašla.”
Zlostavljana osoba vraća se zlostavljaču jer vjeruje da ga voli, zbog djece, zbog okoline i osude istoga. Vraća se jer drugačije ne postoji u njezinom svijetu. Vjeruje da je njezina definicija biti nečija žena.
Potrebna je izuzetna snaga kako bi se izvukla iz takve toksične veze. Hrabrost. Potrebno je odmaknuti se od svega što zna i naučiti biti netko drugi. A to je teško.
“Osjećam ljutnju, gorčinu, bijes, miješaju se s tugom i boli koju ne mogu ublažiti. Izgubljena sam, izgubljena…”
Silno potresna knjiga koja za sobom povlači mnogo pitanja. Čak i više nego odgovora. Tužna je činjenica da je napisana prema istinitoj priči, a još tužnija što se svaki dan milijuni žena susreću sa zlostavljanjem koje ne prijavljuju jer bi time navukle bijes muškaraca koji tumače i Kuran i Bibliju na način koji se njima svidi, a kojim ponižavaju i podcjenjuju žene.
“Ljudski um često postavlja pitanja na koja ne pronalazi odgovore. Sumnja i nesigurnost samo su dio onoga od čega je satkan ljudski život. Život je neprestana borba. Ne postoji život koji je oslobođen od rana i ljudske zlobe. U svakom životu postoji razdoblje radosti, gorčine, mira i nemira. Moj je život bio u razdoblju nemira i pitanja na koje nisam pro nalazila odgovore.”
Knjiga je napisana jednostavnim stilom, poput izravnog pripovijedanja jedne sasvim ‘obične‘ žene čitatelju. Kao da otvara vrata u svoju nutrinu i tajne koje se skrivaju iza zatvorenih očiju i usta.
Možda je zaista vrijeme da dignemo glas. Možda je vrijeme da dignemo glavu visoko i kročimo svijetom ponosno. Možda je vrijeme da se suprostavimo. Da se dignemo protiv fundamentalizma i živimo dostojno. Da naučimo svoju djecu da su svi vrijedni, bez obzira na religiju, rasu ili spol.
Svijet bi bio puno ljepše mjesto kada bismo bili tolerantni i empatični.
Preporuka!!
Bookworm Maja 