Naklada: 24sata knjige/2022.
Prevoditelj: Sanja Gjenero
Broj stranica: 432
Okrutno zlostavljanje i silovanje, jedna strašna noć, mutno sjećanje na istu… Poput kraste koju trgamo sa rane dan za danom.
Nick je student koji se, nakon izlaska i upoznavanja izvjesnog ‘Josha‘, budi u motelskoj sobi pretučen, sa tragovima krvi na plahtama, u bolovima. U bolnici potvrđuju da je silovan i policija se trudi u najvećoj mjeri da ublaži taj početni strah žrtve, istodobno tražeći krivca za silovanje.
“Možda će, nakon nekog vremena, policija odustati i možda će se jednog dana Nick probuditi i neće se sjećati ničega od svega toga.”
Nick je normalan dečko koji voli prijatelje, izlazi, studira i ima starijeg brata koji ga obožava. Nickov brat Tony je čak sedamnaest godina stariji od njega i štiti ga od svega. Tony sada shvaća da ga ne može uvijek zaštititi. Shvaća da postoje situacije kada je čovjek nemoćan, a zvijeri vrebaju iz svakog zakutka. Utjehu želi pružiti mlađem bratu, no na kraju on sam traži utjehu u Juliji, supruzi koja je odvjetnica braniteljica.
Obitelj se poveže sa detektivom Riceom koji preuzima istragu. Već od samog početka shvaća da je slučaj delikatan i kompliciran, a počinitelja vrlo brzo identificiraju. Rice se trudi zaštititi Nicka i njegov identitet, no ‘Josh‘, koji se zapravo zove Raymond, istupi u javnosti sa pismom u kojem priznaje odnos sa Nickom, ali i tvrdi da je do istoga došlo dobrovoljno. Sve se čini komplicirano. Sam sustav je kompliciran. Sustav koji bi trebao štititi žrtvu postaje taj koji ju potiskuje i uništava.
Koliko daleko su ljudi spremni ići da bi zaštitili svoje najmilije?
“Daleko iza polja, lišće je počelo mijenjati boje. Raspršene crvene i narančaste nijanse privukle su Julijin pogled s ceste dok je pratila djecu kući s autobusnog stajališta. Većina će stabala eksplodirati u svoje jesenske boje za tjedan dana ili otprilike toliko, a prije listopada već će biti mnogo ogoljelih grana. Neće proći dugo prije nego što meke, elastične biljke u vrtu postanu tvrde i sive. Jedini na čin za preživjeti ono što dolazi bilo je otvrdnuti i čekati.”
U knjigu sam uronila bez očekivanja. Cover je pomalo jesenski pa sam vjerovala da će me uvući u ugođaj. Radnja se zaista odvija u jesen, a autorica krajolik opisuje delikatno i sa osjećajem za estetiku.
A tu su i opisi kompliciranih obiteljskih i inih veza koji, svaki zasebno i svi zajedno, čine lanac događaja kojih ne bi bilo jednog bez drugog. Dokaz da jedan događaj može pokrenuti čitav niz drugih događaja, ali i uništiti nešto dugo i pomno građeno- ljudsku samosvijest, sigurnost i povjerenje naspram drugih.
“Trebala je postojati ravnoteža: vlast te ne može kazniti a da ne dokaže da si nešto pogriješio. U teoriji, javnost može biti zaštićena uvjetima jamčevine dok optuženik čeka suđenje. Ali sad, kad se to događalo njezinoj obitelji, odjednom joj se taj cijeli koncept činio opasnim.”
Knjiga me se dojmila. Autorica prodire u nutrinu čitatelja svojom sposobnošću da opiše te sitne nesigurnosti likova koji su nam tako bliski, tako ljudski.
Intimna, emotivna i izuzetno uznemirujuća priča o obitelji, zločinu, kazni i posljedicama. O lažima. Knjiga o svima nama i šteti koju svakodnevno činimo jedni drugima.
Bookworm Maja 