Krimi/triler · lijepa književnost · misterij

William Kent Krueger-Ova blaga zemlja

Naklada: Vorto Palabra/2022.
Prevoditelj: Marta Kovač
Broj stranica: 475

Dvojica dječaka, Odie i njegov brat Albert, su nakon smrti roditelja smješteni u Indijansku strukovnu školu u Minnesoti. Škola je bila sve osim škole. Djeca su vrlo često bila podvrgnuta torturi i zlostavljanju, pa čak i seksualnom. Njih dvojica, nakon spleta nesretnih događaja, odlučuju pobjeći zajedno sa nijemim prijateljem Indijancem Mosesom i djevojčicom Emmy koju su spasili iz grabežljivih ruku Crne Vještice– ravnateljice Škole.

“Budite otvoreni prema svakoj mogućnosti, jer ništa što srcem zamislite nije nemoguće.”

Njihovo putovanje započinje u kanuu rijekom Gilead, a s obzirom na to da je vrijeme Velike depresije, hrane ima malo i pukom srećom ju nalaze. Nije rijetkost da u improvizirani krevet odlaze praznih želudaca.

“Ljubav dolazi u mnogo oblika, a isto tako i bol.”

Na svojem epskom putovanju susreću pravi kolaž ljudi. Svatko od ljudi koje susreću postaje dio putovanja, ali i na neki način kroje te mlade ljude i njihovo postojanje.
Putnici doživljavaju fizičko, psihičko, mentalno i duhovno uzvišenje. Shvaćaju tko su i bude se iz djetinje naivnosti. Upoznaju ljude koji bi učinili sve kako bi ih uništili, ali i one koji bi dali i zadnju koricu kruha bez suvišnih pitanja.

“Sve što nam se dogodi zauvijek nosimo sa sobom. Većina ljudi trudi se zapamtiti samo ono dobro i zaboraviti sve ostalo. Ali negdje duboko u našim srcima, na mjestu do kojeg nam misli ne mogu ili ne žele doprijeti, čuvamo ono najgore, a jedini ključ koji sigurno vodi onamo nalazi se u snovima.”

Njihov krajnji cilj je Saint Louis i teta koje se tek malo sjećaju, ali vjeruju da će kod nje pronaći dom i mir. Bježe od Crne Vještice i njezinih ruku.

Od samca koji je izgubio obitelj, iscjeliteljice i njezine svite, obitelji koja je izgubila dom zbog krize, farmera, pa sve do ostalih izgubljenih duša koje su pomogle četvorci kako bi nastavila svoj put. Možda im i nisu svi pomogli, ali su iz svakog susreta izvukli ono najbitnije i najbolje. Potražili su spas u vjeri- neki u vjeri u Boga, drugi u vjeri u zemlju, dušu, pretke i prošlost. Pronašli su sami sebe, ali dobili su puno više- slobodu i budućnost.

“Kad god ti se učini da za nešto nisi sposoban, istog trena kad to pomisliš, istog trena kad ti se zavuče u misli, makar samo u maštu, već je učinjeno. Samo je pitanje vremena kad ćeš to provesti u djelo.”

Predivno napisana saga o djeci koji su samo htjeli biti željeni i voljeni. O djeci koja su se zajednički otputila na daleko putovanje- ono koje ih je oblikovalo već u ranoj dobi kao osobe kakve će tek biti.
Skladno i rječito napisano, slikovito i prepuno likova koji su tako različiti karakterno, a na kraju svega svi teže istome- imati nekoga uz sebe, izboriti se sa samoćom i pronaći dom. A dom je tamo gdje je srce.

“Ljubav je u svakom našem dahu. Ona je srž našeg postojanja, zrak naših duša.”

Već dugo nisam pročitala knjigu koja je ovako lijepo napisana. Opširno i zanimljivo, uz predivne opise krajolika u koji vrijedi zaviriti, uz likove koji bi mogli biti ljudi koje mi susrećemo na svojem životnom putu. Poput putovanja kroz čitav život- duhovno i fizičko putovanje.
Knjiga koja će ostati na mojim policama omiljenih naslova.
Preporuka!

Komentiraj