Naklada: Fokus komunikacije/2022.
Prevoditelj: Biljana Gabrić
Broj stranica: 276
Hannah je smušena i nesigurna tridesetogodišnjakinja koja sa svojim dečkom Simonom putuje po Europi, a krajnja destinacija im je Amsterdam gdje se udaje Sijeva sestra. Nakon mahnitog trčanja za vlakom, par se konačno ukrcava u vlak koji će ih dovesti do vjenčanja. No zbog komplikacija kod izdavanja karata ostali su bez kupea za noćenje, te su prisiljeni na petnaestosatno putovanje na tvrdim sjedalima.
Hannah se razdvoji od Sija u vlaku kako bi potražila mirni kutak da se odmori. I zaista zaspi. Probudi ju truckanje vlaka i shvati da je u pogrešnom vagonu- u onome koji se odvojio da pristigne u Pariz. Simon je ostao u starom vagonu na putu za Amsterdam. Hannah počinje paničariti. Ostala je sama, bez prtljage i karata, bez novaca, sa karticom na kojoj je gotovo premašila limit. Kao šećer na kraju na pariškom kolodvoru joj ukradu mobitel, a ona gotovo slomi gležanj kada susretne zanimljivog muškarca iz vlaka kojemu se desila ista nezgoda sa odlaskom u krivom smjeru.

Muškarac iz vlaka je Leo, a skeptična Hannah ga se isprva pomalo boji. No sila ne pita i njih dvoje se sprijatelje za vrijeme čekanja prvog slijedećeg vlaka za Amsterdam. Hannah shvaća da sva njezina nesigurnost i povučenost, sve njezine mane koje su pokraj Simona tako očite, to ne postoji zaista. Pokraj njega se osjeća manje vrijednom.
Zbog neobičnih poruka koje je primao za vrijeme putovanja, a koje je Hannah krišom pročitala, Simon u njoj izaziva osjećaj tjeskobe i ona odluči potražiti njegove mailove. U njima nalazi dokaz da sve u što je do tada vjerovala nije stvarno. Shvaća da je ona bitna, da je posebna i zaslužuje sreću, bezuvjetnu sreću, a Simon joj sa svojim podcjenjivanjem ni malo ne pomaže.
Lijepa i vrckava knjiga o mladoj ženi koja je u potrazi za putovanjem shvatila da u stvari traži sebe samu. Dokaz da nas drugi ne određuju, nikada im to ne bismo smjeli dopustiti. Nikada ne bi smjeli prihvatiti ništa što nas ne usrećuje i ispunjava.
Lijepa i lagana ljubavna priča u kojoj je autorica igrala na klasiku- priču ispričanu na stotine puta, ali posebnu na svoj način. Sa zanimljivim likovima, lijepom ljubavnom pozadinom- ljubavnom pričom prema samoj sebi u prvom redu. O izdaji i putovanju života. Putovanju ka ispunjenju samih sebe.
Kako se mijenja naše raspoloženje, mijenja se i percepcija viđenja ljudi i mjesta oko nas. Možemo biti u Parizu, loše raspoloženi, tužni i vidjeti samo gužve i buku, a isto tako kada smo zadovoljni i sretni možemo vidjeti ljepotu i osjetiti život.
Lijepo vikend štivo koje će čitatelju podariti buket mirisa, paletu boja i košmar emocija vašem danu.