Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Dado Čakalo
Broj stranica: 288
Alix Chamberlain je žena koja je svojim trudom i pisanjem pisama postigla puno u životu. Uči druge kako da postignu sve što žele na njezin način.
Nakon drugog djeteta, prisiljena je preseliti se sa obitelji iz New Yorka u Philadelphiju. No njezine obveze nisu prestale. Posao je razvila putem društvenih mreža i medija, pa može raditi sa bilo kojeg mjesta, a u tijeku joj je i pisanje knjige. Postoji samo jedna kočnica za njezine planove, a to je trogodišnja kći Briar koja obožava pričati, usporava majku u napretku. Alix shvaća da je vrijeme da pronađe dadilju.
Emira Tucker je baš ta dadilja, djevojka koja je zbog svoje boje kože bila optužena za otmicu malene Briar sa kojom je bila u trgovini. Postoji i snimka nemilog događaja. Emira to ne uzima k srcu. Susreće se već dugo sa takvim situacijama i ne dozvoljava da ju to sputava. No Emira ima druge stvari na umu- u dvadeset i šestoj je godini, nema zdravstveno osiguranje jer ju poslodavci ne prijavljuju. Želi budućnost, ali još nije svjesna što točno želi raditi.
Polako se zbližava sa Kelleyjem koji je nemio događaj sa navodnom otmicom snimio. Njezine prijateljice su joj neizmjerna podrška, a Kelley se čini savršenim. Emira obožava malu Briar i sve postaje komplicirano zbog želje za stalnim i pravim zaposlenjem sa davanjima. Situacija joj se još i više zakomplicira kada svi zajedno shvate da su Alix i Kelley bili srednjoškolski par.
Čini se da svatko misli da zna što je najbolje za Emiru, ali nitko ne razmišlja o tome što ona zaista želi.
Začuđujuće zanimljiva i lijepa knjiga. Pišem začuđujuće zato jer nisam imala baš nikakva očekivanja. Mislila sam da će knjiga biti na kalup One druge crnkinje koja je bila baš naporna. Ali ovo je osvježenje u nizu knjiga koje čitam. Mladenački i duhovito, sa pogledom na svijet djevojaka koje se svakodnevno nose sa diskriminacijom- čak toliko da su već prestale razmišljati o istome.
Živimo u ‘zabavno doba‘ kada su društvene mreže, internet i sve moguće pojedinosti o pojedincima dostupne širokom broju ljudi. I stvarno je začuđujuća ta Emirina odbojnost i nezainteresiranost za socijalne mreže.
Zanimljivo je i to kako se Alix i njezina svita, baš kao i Kelley trude da ih ne proglase rasistima pa se trude oko Emire i njezinog društva u tolikoj mjeri da stvarno počinju graničiti sa diskriminacijom.
Sviđa mi se sve u knjizi. Preporuka za baš sve. Od likova koji su otkačeni, svoji, posebni, bez kočnica; do opisa, dijaloga i vrckavosti Emirinog društva koja isijava prijateljstvom i intimom sa stranica ove nadasve posebne knjige.
Cover mi je baš poseban- minimalistički, ali divan.
Bookworm Maja 