Naklada:Ljevak/2022.
Prevoditelj: Vlatka Tor
Broj stranica: 159
Autorica knjige o okrutnom gubitku majke, te nesretnom gubitku kćeri, gostuje u televizijskoj emisiji i najavljuje potpisivanje knjige diljem države. Slijedi i potpisivanje u Nogent-le-Rotrou. Samo što se u tom gradiću skriva nešto mučno.
Zujanje koje ne prestaje započinje u trenutku kada autoricu majčin ubojica ugleda na televiziji. Zujanje koje ga polagano uništava i ubija. Baš ono koje ga je natjeralo da svoj dotadašnji život i otpust iz zatvora uzima zdravo za gotovo. Tama koja ga obuzima ne sviđa mu se ni najmanje. Jedva se izvukao iz nje. No sada je tu, razlijeva se po svemu što je pokušao iznova stvoriti, po svemu što je zaboravio.
“Neke mrlje teško je ukloniti. Recimo pelud nekog cvijeća, prah šafrana, krvavi sok kupina. I tamni indigo modrica.”
Njihov susret je neminovan. Poput sudara svjetova. Samo kako li je moguće preživjeti to? Kako nastaviti? Kako se pokajati? Oprostiti?
“Smrt je pokucala na vrata, i pokucat će opet.”
Ovo je jedna od onih knjiga koje su lijepo pisane, riječi samo teku, poetski i lagano. No iza tog lijepog stila pisanja skriva se mučna priča o tajnama i gušenju u krivnji, o sreći koja odavno nije prebivala u srcima glavnih likova.
Knjiga koja balansira između fikcije i stvarnosti. U potrazi za iskupljenjem i iscjeljenjem nailazi na zid šutnje i zapanjenosti zbog grube igre sudbine.
“O ljubavi na ovom svijetu više ne može biti ni spomena, ubio ju je zaglušan smijeh sadističkog boga, razbludnog i pobjedonosnog.”
Od samog početka knjige započinje sudbonosno odbrojavanje do bizarnog susreta ubojice i kćeri njegove žrtve. Tmurno i bizarno ozračje proteže se kroz čitavu knjigu, a likovi doprinose samom dojmu. No taj nježan i jednostavan stil pisanja tjera vas na čitanje. Tjera vas da ne stanete. Uz citate iz tragedija i drama stvara se dojam žanra suvremene tragedije, a korice poput vitica rijetkih cvijetova obavijaju se oko uma čitatelja. Ljevak je još jednom pokazao da im je izbor štiva nenadmašan.
“Sve što je dotaklo tijelo moje majke bacala sam u plamen gnjevno, okrutno, neumoljivo, odstranjivala sam iz dubine svog bića čak i pomisao da sam imala majku, da sam bila kći; spaljivala sam, u pepeo pretvarala najlonke i košulje, povremeno si prsima prinijela kakvu bluzicu, na trbuhu primjerila suknju, vrištala, razbacivala, predavala plamenu koji će sve proždrijeti odjeću one koje više nije bilo, koje više nikad neće biti, a njene su podstave, porubi i reveri sačuvali njezin miris: Rochas i tamni duhan.”
Preporuka za knjigu koju svakako stavljam na policu omiljenih naslova.
Bookworm Maja 