Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2022.
Prevoditelj: Valentina Markasović
Broj stranica: 554
U oblaku kose i ivančica, poput vihora u gradić Knockemount, dolepršala je sestra blizanka zloglasne Tine Witt- Naomi. Isprva Naomi nailazi na skeptične poglede ispod obrva, zbog problematične sestre koja je maltretirala čitav grad, no usprkos činjenici da su blizanke, razlika među njima je očita. Karakterno su sasvim različite osobe.
Naomi je pobjegla sa vlastitog vjenčanja i pohrlila u pomoć sestri koja ju poziva. Nije niti slutila da će ju Tina opljačkati i ostaviti joj jedanaestogodišnju kćer Waylay prije no što pobjegne.
Naomi je uvijek bila odgovorna i pristojna, draga osoba kojoj je dobro drugih ljudi bilo ispred njezinog dobra. Na njezinu štetu uvijek nailazi na emocionalne krpelje koji se hrane njezinom energijom i iskorištavaju ju fizički i psihički, a potom ju odbacuju ili tvrde da nije dovoljno dobra.
Tina je krpelj, a Naomi zahvaljujući mrgudnom i kršnom Knoxu shvaća razmjere sestrine ludosti.
“Ti odlučuješ kako ćeš se prikazati u ovome svijetu. Nitko drugi ne može diktirati tko si.”
Iako je Knox zloban, potrudi se oko pridošlice u gradu, te pomaže i njoj i nećakinji da se smjeste. Naomi je ubrzo prihvaćena od strane svih. Svi ju vole, svi se sprijateljuju s njom, pa čak i zgodan načelnik policije Nash, a koji je zapravo Knoxov brat. Među njima postoji snažno rivalstvo i neki neriješeni problemi koji polako isplivaju na površinu.
Ipak Knox nije tako hladnokrvan i neugodan kako se čini, jer svaki pogled na Naomi pretvara ga u živi vulkan pred erupciju.
No problemi su preveliki. Nesigurnosti presnažne. Kosturi iz prošlosti ih proganjaju.
“Bol je ono što ti govori da si živ. Ako to obamre, kako znaš da si još tu?”
Ovo je knjiga o ljudima koji su poput nas- svi pomalo slomljeni, svaki na svoj način, svaki se sa svojom boli nosi na način za kojeg smatra da je ispravan. Ponekad i nije ispravno, ali je lakše.
“Neki ljudi ne znaju što učiniti sa svojom boli, pa je iskaljuju na bilo kome tko je u blizini.”
Mislim da ova knjiga savršeno dočarava činjenicu da smo svi mi ljudi od krvi i mesa, sa osjećajima, te svatko od nas zaslužuje razumijevanje i da ga se ne osuđuje. Ponekad si previše dopuštamo, dopuštamo si govoriti o drugima, a ne znamo kakva priča stoji iza njih. I možda je bolje suočiti se sa svojim manama i prošlosti i dopustiti si da dišemo.
“Ne možeš cijeli život provesti pokušavajući druge činiti sretnima. U nekom ćeš trenutku dati malo previše i nećeš imati dovoljno za sebe.”
Vrlo lijepa, emotivna, duhovita i sočna knjiga. Knjiga je zaista obimna, no izrazito ju je lako čitati, ja sam ju slistila u dva dana. Likovi su super okarakterizirani, tako posebni i zanimljivi, a opisi grada, šume i imanja su slikoviti do te mjere da sam pred očima imala scenu događanja. Sočnih opisa ima jer su likovi nezasitni u seksu i kidala sam se od smijeha na njihove dosjetke.
“Da nisi nikad dopustila da umjesto tebe odluke donosi muškarac koji ti se ne sviđa.”
Knjiga je stvarno posebna, lijepa. Nekako se nadam da će možda imati nastavak jer želim konkretno čitati i o drugim parovima, o sporednim likovima.
Malo sam bila skeptična u vezi čitanja knjige zbog najave kao “Tik-Tok senzacija“. Obično se razočaram u tako razvikanim naslovima, no ova knjiga je to zaslužila. Zaista je senzacija.
Cover govori sam za sebe.
Preporuka!!
“Fotografija nije tu bila zbog nostalgije. Služila je kao podsjetnik da su stvari, bez obzira na to koliko bile dobre u jednom trenutku, osuđene pogoršavati se dok ta nekoć svijetla, svjetlucava budućnost ne postane neprepoznatljiva.”
Bookworm Maja 