Sarah Pearse- Utočište

Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2022.
Prevoditelj: Ira Martinović
Broj stranica: 366

Zloglasan otok Cary, na kojem je nekoć bila škola o kojoj su kolale glasine zbog zlostavljanja, a potom se desio niz ubojstava tinejdžera, danas je pretvoren u idilično i luksuzno odmaralište pod nazivom Lumen. Sjajne građevine, vrhunski wellness, inovativno uređenje- sve to čini otok posebnim. No ljudi koji znaju otok otprije, znaju i priče o Koščevoj stijeni koja se nadvija nad odmaralištem. Vjeruju u to da je tlo na otoku u stvari pepeo spaljenih ljudi koji su još davno živjeli tu. Vjeruju da je zlo u atmosferi otoka.

Grupica prijatelja Hana, Jo, Maya, Seth i Caleb stižu na otok na odmor. Već kod samog polaska među njima vlada napetost zbog zaoštrenih odnosa.
Ubrzo na stijenama ispod hotela otkriveno je tijelo mrtve žene, to je Bea, baš ta koja je otkazala dolazak na otok sa grupom, ali se ipak predomislila. Grupica postaje nervozna, a zlokobni duh je u zraku.

“Uređena verzija života na Instagramu mi je ponekad draža. Nema čudne dinamike kakva zavlada među ljudima, nesređenih odnosa.”

Na otok stiže detektivka Elin sa partnerom Steedom. Isprva je bilo očito da je na zabačenom otoku došlo do nezgode i žena je pala. No Elin odluči prokopati po povijesti otoka, kao i o društvu koje ima stalne trzavice u svojim odnosima.
Uskoro pronalaze još jedno tijelo, a sve što se do tada činilo slučajnim, sada to više nije. Više se ništa ne čini slučajno. Opasnost vreba iz svakog kuta, iz svakog grmlja i kamena. Idiličan otok sa sunčanim vremenom pretvara se u nevremenom poharanu noćnu moru iz koje nema izlaska.

“Na ovom otoku ima nečeg razornog, misli Elin; nekog neobičnog, neprirodnog mira koji odiše zlom.”

Sa autoricom sam se susrela u knjizi Sanatorij. Bila je dojmljiva. Utočište je zanimljiva i drugačija, a dokazuje i da Sarah ima svoj stil pisanja koji vam se ili sviđa ili ne.
Knjiga obiluje estetičnim opisima idiličnog prostora i okoliša, no manjka joj opisa likova, oni uopće nisu okarakterizirani kako bi trebali biti, a njihov vanjski izgled se gotovo ni ne spominje. To mi je zasmetalo jer si nisam mogla predočiti samu radnju i likove. Obično stvorim film u glavi, ali sada nisam mogla.

“…ali gledajući Mayu, sad se pita jesu li se svi previše bavili vidljivim ožiljcima i zanemarili one u nutrini.”

Radnja je dinamična i napeta, no prepuna nelogičnosti i manjkava. Šteta zbog toga. Isto tako, prva polovica knjige uopće ne vuče na čitanje, morala sam se potruditi listati stranice, no u drugoj polovici knjige postaje napeto i tada nisam mogla ispustiti knjigu iz ruke. Nedosljedno. Ocjena 3/5. Solidno, ništa posebno i upečatljivo.

“Svi samo ponavljaju da se čovjek kad-tad navikne, ali ja mislim da se samo nauče bolje pretvarati.”