Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Mladen Jurčić
Broj stranica: 496
Mary Deerfield je mlada supruga starijem Thomasu. Iako već pet godina u braku, nemaju potomaka. A u Bostonu te 1662. godine jalovost je bio gotovo grijeh. Thomas je prezirao suprugu i uz verbalno zlostavljanje često ju je tukao, a jedna od njegovih pijanih večeri završila je zabadanjem vilice u ruku mlade Mary. Vilica je tada bila smatrana đavoljim oružjem zbog tri zubaca. A kada je njihova sluškinja Catherine vidjela gdje Mary nalazi vilice zabodene z zemlju, optužila ju je za vještičarenje.
Nakon napada vilicom, Mary je odlučila da je njezinoj patnji kraj i željela je rastavu braka. Uz pomoć imućnih roditelja uputila se u taj pothvat. No to nije bilo nimalo lako u tadašnje vrijeme zbog pobožnosti koja je vladala novonaseljenim kontinentom. Thomas se pravdao time da je Mary nespretna i sama se ozljeđuje, a poneke osobe su ju optužile za vještičarenje zbog druženja sa otpadnicima i navika koje su se razlikovale od normi tadašnjeg društva. Njezin položaj nije olakšavala ni činjenica da ju je poljubio drugi muškarac.
“Oh, vidim te, Mary, i poznajem te, a znam i da moraš ugasiti vatru. Kad to učiniš, očisti se. Nadam se da je pouka što si je dobila sjeme koje će pustiti korijenje, jer ta kazna ujedno je i pouka, a bol sam ti nanio s razlogom.”
Mary nije shvaćena ozbiljno – ismijana je i poslana suprugu zlostavljaču koji je tek tada počeo vršiti pravu torturu nad Mary. Služavka je okretala glavu, a ponekad i potpirivala vatru u odnosu bračnog para jer se zaljubila u Thomasa. Uskoro se Mary odlučuje na drastične promjene u svojem zivotu. Promjene koje bi ju mogle stajati vješanja zbog vještičarenja. Jer takav vjetar puše te 1662. godine- žene koje imaju svoje ja i žele bolje za sebe uskoro se njišu na vješalima.
“Puni smo mana i činimo pogreške, a onda ih pokušavamo ispraviti što bolje možemo.”
Fascinirana sam knjigom jer je pravo vrelo informacija o optužbama i progonu žena u Bostonu, Salemu i okolici u zloglasno vrijeme naseljavanja tog područja. Zapanjilo me to što se žene tako olako osuđivalo, naprosto su se mogle zamjeriti susjedima, a oni ih optužiti da su vještice i riješili bi ih se. Jer malo koji sudac je bio sklon puštanju žena koje su bile drugačije i nisu se povinovale zlostavljanju, govorkanjima i tuđim očekivanjima.
“Gdje je sad bila ona žena koja je stajala u gradskoj vijećnici i koja je, kad su donijeli nepravednu presudu, sama sebi prisegnula da će istjerati pravdu? Kamo je ta žena otišla?”
Inače mi je Bohjalian sjajan autor. Zaista volim njegov stil pisanja- tako je lako čitljivo, sa lakoćom piše o teškim temama o kojima bi trebalo više govoriti. Čitava knjiga vrvi informacijama iz povijesti, a progovara i o svevremenskim temama zlostavljanja u obitelji, muškaraca koji upravljaju životima žena, te si daju za pravo uništiti im duh, kao i masovna histerija, pa čak i cancel kultura.
“Dođe vrijeme kad otpor nije nikakvo pretjerano suprostavljanje, nego znak da smo pri zdravoj pameti.“
Jako lijepo napisano, zanimljivo, napeto i slikovito, sa istančanim smislom za stvaranje atmosfere. Likovi su živopisni, interesantni, njihove mane su istaknute, a karakterno su opisani tako da se stvori čak i fizička slika istih.
Knjiga je pravo nadahnuće i vrijedna je preporuke. Neka vas ne obeshrabri tih 500-tinjak stranica. Nakon pročitanog željet ćete da ima nastavak.
Preporuka!!
Bookworm Maja 