Naklada: Mozaik knjiga/2019.
Prevoditelj: Divina Marion
Broj stranica: 440
Anna se bori sa tugom već godinu dana. I više. Njezini roditelji su u razmaku od sedam mjeseci počinili samoubojstvo na isti način- skokom s litice Beachy Head, sa ruksakom punim kamenja na leđima.
Njezina tuga ogleda se u svakodnevnici. Iako joj je protekla godina donijela ljubav i dijete, sa dolaskom godišnjice smrti majke, Anna se polagano gubi.

Na samu godišnjicu, tek koji dan pred Božić, Anni pristiže vedra čestitarska razglednica na kojoj piše “Samoubojstvo? Razmisli malo.”. Anna se uznemiri, a dojam uznemirenosti se pojačava svakodnevnim neobičnim i jezivim događajima poput pronalaska mrtvog kunića pred ulaznim vratima, te ubačene cigle kroz prozor dječje sobe.
Annin dečko Mark, psihoterapeut, uvjeren je da halucinira i gubi dodir sa stvarnošću zbog tuge, no u svemu tome skriva se nešto puno strašnije i jezivije.
“Tugovanje se kod svakoga očituje na drukčiji način, a žalovanje zbog samoubojstva nosi sa sobom dodatan teret. Krivnja-koliko god bila bezrazložna – teško pritišće dušu.“
Murray je umirovljeni policajac koji i dalje radi na šalteru policijske postaje. Kod njega pristiže Anna sa dokazima o nelogičnosti u pretpostavci samoubojstava njezinih roditelja. Murray je taj koji vjeruje da u priči ima nešto više i potrudi se to istražiti. No možda je ono što će se početi otkrivati veće od njih samih.
“Na grudi mi naliježe bol koja nema veze s onim što su moji roditelji učinili, a itekako je povezano s jadom koji vidim na majčinu licu. Ljubav. Ljubav tako opipljiva da iskri izmedu nas.”
Clare je odlična autorica i volim njezine spore razrade teme. Konkretno u ovoj knjizi je možda čak i prespora. Pažnju sam gubila i nisam se mogla fokusirati na čitanje pa sam ju odgađala. Ipak, dovršila sam ju.
Knjiga je zanimljiva i sasvim drugačije tematike no što smo navikli. Opisi su autentični, a tjeskoba sa kojom se Anna nosi, preslikava se na čitatelja. Likovi su snažni i ljudski okarakterizirani – prepuni mana koje čine sve nas.
“Svatko od nas ima svoj okidač. Samo zato što ga netko nije otkrio kod sebe, to ne znači da taj okidač ne postoji. Bolje je da znaš što je u pitanju, inače će jednog dana netko drugi pritisnuti tvoj gumb i crvena maglica spustit će se na tebe.”
Autorica se bavi i temom koja je nažalost dio socijalne svakodnevnice- nasiljem u obitelji i alkoholizmom koji isto povlači za sobom.
Često su zlostavljači idealni prijatelji, situirani članovi zajednice, no iza zatvorenih vrata nalazi se pakao u kojem žive žrtve, a koje šute zbog djece i okoline.