Danijela Miklec- Ti (ni)si sama

Naklada: Iris Illyrica/2022.
Broj stranica: 179

Danijela je žena koja u trudnoći ostaje sama, razdvaja se od tadašnjeg partnera i sprema se za najvažniju ulogu u svojem životu- ulogu majke.

Opisuje svoje putovanje kroz trudnoću, sam porod, te posljedice koje nisu bile banalne, dojenje, prve igračke i osjećaj gubitka same sebe.
Također progovara o tome kako majčinstvo nije zapravo idilično. Svaki novi odnos ima uspona i padova, pa tako i odnos majka-dijete.

Usred svega toga dječak i otac stvaraju svoju vezu. Privrženi su jedan drugome, a roditelji ne dozvoljavaju da im se njihove međusobne razmirice ispriječe u zajedničkom odgoju malog ljudskog bića. Pokazuje koliko su roditelji zapravo snažni kada je u pitanju njihovo dijete.

“Želim ti biti najbolja mama na svijetu. Oprosti ako u tome ne uspijem. Polovica moga srca zauvijek će biti s tobom. Kamo god jednog dana kreneš, ono će poći za tobom.”

Knjiga je jednostavno štivo, lako čitljivo, savršeno za buduće majke. Meni se činilo previše obično i sama Danijela za moj ukus previše filozofira oko sasvim jednostavnih stvari. No vjerujem da je to tako jer sam prošla sve to, pa i neke gore situacije. Savršeno se sjećam jutra nakon poroda kada sam shvatila da više ne čujem, a večer ranije čula sam plač svojeg djeteta. Savršeno se sjećam straha koji je vladao mojim umom kada sam sama bila kod kuće sa bebom, visokom temperaturom od uzastopnih mastitisa, gluha… Ali to je valjda ono da su svakome njegove brige najveće.

“Sa mnom sada trče – moj dom, moji snovi, moji prijatelji, moja našminkana verzija i ona nenašminkana. Slobodna sam kao nikada prije. Znam da sam sposobna preživjeti svoju smrt.“

Vjerujem da majčinstvo iz nas izvlači ono najbolje i ono najgore. Zapravo i ne najgore, već nas ogoljuje do srži i tek kada postanemo majke shvatimo za što smo sve sposobne.
Ali opet, nije ni svaka žena stvorena da bude majka, one koje ne postanu majke se razvijaju na svoj način.

“Život je ono što se događa dok ga planiramo.”

Knjiga je relativno prosječno štivo, sam žanr nije baš my cup of tea, pa mi nije sjelo to Danijelino opisivanje, reklamiranje heklanih igračaka i samosažaljenje. No knjiga je prepuna lijepih citata i izreka koje bi vrijedilo zapamtiti i izvući iz njih neku pouku.
Solidna trojka.