Kristin Hannah – Zimski vrt

Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Sabine Marić
Broj stranica: 393

Meredith je organizirana žena, sa situiranim životom, a koja je prihvatila upravljanje obiteljskim poslom jer se to očekivalo od nje. Brine se za sve i svakoga, a pritom zapostavlja samu sebe i svoj brak.
Njezina sestra Nina je sušta suprotnost Meredith. Putuje svijetom u najrizičnija područja kako bi fotografirala užase koji se dešavaju diljem Zemlje. Rijetko dolazi kući i nikada se ne upušta u ozbiljne veze.

No nešto ih ipak okupi- očeva teška bolest. Evan, otac, je taj koji obitelj drži na okupu. On je stijena i štit, a sada se polagano gasi dok srce; puno ljubavi i strpljenja za svakoga- ne stane.
Majka Anja nikada nije pokazivala osjećaje prema svojim kćerima. Oduvijek rezervirana i hladna, u crno-bijelo obučena, Ruskinja čije držanje isijava grubošću, tek sa pokojom ispričanom bajkom u djetinjstvu kćeri.

“Nije znala što da odgovori na to, što da kaže. Osloniti se na ljude radi utjehe nikad joj se nije činilo prirodnim. Posljednja stvar koju je željela nekome dati je moć da je povrijedi. Samoodržanje je jedina stvar koju je naučila od svoje majke.“

Nakon Evanove smrti obje kćeri započinju preispitivanje samih sebe, te žele doznati više o majčinoj prošlosti. Žele ispuniti obećanje dato ocu na samrti. Shvaćaju da su majčine ruske bajke iz djetinjstva zapravo majčin život u Lenjingradu za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Njihova potraga za istinom postaje im poput iskupljenja- što za kćeri, što za majku.

“Bajke su više nego istinite, ne zato što nam govore da postoje zmajevi, nego zato što nam govore da ih možemo pobijediti.”

Kristin Hannah ima svoj poseban stil pisanja, tematiku i priče kojih se drži i to joj poprilično dobro ide. Knjige su joj obilje tragedija i emocija koje su toliko snažne koliko zamršene.
Svaka njezina priča donosi bezbroj pitanja, te odgovore zbog kojih čitatelj zadržava dah i želi da sve bude bolje, drugačije.

Zimski vrt je jedna od njezinih ranijih knjiga, a ja sam ju tek sada pročitala. Lijepa knjiga. Pomalo patetična, a zbog tematike koju autorica inzistira iz knjige u knjigu, postaje isforsirana.

“Nada je krhka stvar, jako lomljiva ako se njome prečesto barata.”

Lijepo je napisana, sa vrlo zanimljivim likovima, no karakterno i u osnovi su svi isti kao i u ostalim knjigama pa nema prave autentičnosti.
Priča je lijepa i lako čitljiva, a svakome će biti suzne oči nakon čitanja knjige.
S jedne strane odlična, dok s druge, kad malo razmislim osrednja jer je na isti kalup kao i ostale njezine.