Ann Patchett- Nizozemska kuća

Naklada: Profil/2021.
Prevoditelj: Saša Stančin
Broj stranica: 281

Cyril Conroy je samozatajan čovjek koji svojoj supruzi i djeci kupuje velebnu kuću nazvanu Nizozemska kuća zbog bivših vlasnika Nizozemaca. Cyril je zgrnuo pravo malo bogatstvo na kupnji i prodaji zemljišta i nekretnina, pa vjeruje da njegova obitelj zaslužuje unikatnu kuću čija impozantnost oduzima dah. No njegova supruga se u kući osjeća loše, ona radije dane provodi u pomaganju siromasima. Često odlazi od kuće kako bi putovala u siromašne zemlje. Sve do jednog dana kada se uputi u Indiju i više se ne vrati. Iza sebe ostavlja kćer Maeve i sina Dannyja- malu djecu koja trebaju majku.

Cyril isprva nastoji živjeti sam sa djecom, dadiljom i kućnim pomoćnicama, no uskoro mu se naprasito u kući počinje pojavljivati mlada i lijepa Andrea kojoj je očito cilj udati se za Cyrila da postane vlasnica kuće. No djecu ne prihvaća već od samog početka, a nakon Cyrilove iznenadne smrti otjera ih iz Nizozemske kuće i oduzme im sve do zadnjeg novčića.

U životu ima nekoliko trenutaka kad skočiš u vis, prošlosti na kojoj si dotad stajao više nema, a budućnost u koju si mislio doskočiti još se nije pojavila, pa na trenutak ostaneš u zraku, nesvjestan ičeg i ikog, čak ni samog sebe.

Brat i sestra postaju još više prisni zbog samačkog suživota, zbog činjenice da su primorani prerano odrasti. No njihovi razgovori u automobilu ispred Nizozemske kuće postanu dio tradicije. Iako ih s vremenom život raznosi raznim gradovima, raznim ljudima – Maeve i Danny se uvijek vraćaju jedan drugome i svojim razgovorima ispred kuće koja je promijenila tolike živote.

Ali kako mi može nedostajati netko koga nikad nisam upoznao?

Knjiga je ispričana iz kuta gledanja Dannyja. Polagano ispreda priču o životu u velebnoj i neobičnoj kući sa portretima bivših vlasnika. O nesreći koja prati sve živote koji kroće u nju.
Knjiga je manje-više kronološka i nevjerojatno zanimljiva.

Ono što me posebno dirnulo jest ta povezanost brata i sestre. I sama imam mlađeg brata za kojeg sam se brinula kada sam tek postala punoljetna, a koji mi je još i danas najbolji prijatelj. Našu povezanost je teško riječima opisati, ali vjerujem da je Ann upravo to postigla u ovoj knjizi.

Tako me zaštitio od svijeta da nisam imao pojma što je taj svijet u stanju učiniti. Nikad nisam pomislio na njegovo djetinjstvo. Nikad ga nisam pitao kako je bilo u ratu. Na njega sam gledao samo kao na oca i kao takvog sam ga prosuđivao. To nije imalo nikakve veze sa sadašnjim trenutkom, ali može se dodati zbirci mojih pogrešaka.

Prekrasno napisana, poput poezije u prozi. Slikovita i maštovita, prepuna boja i mirisa, prepuna života.
Likovi su tako stvarni kao da hodaju ispred nas, uz nas- kao da smo mi oni.
Prekrasno štivo. Knjiga koja mi je među najdražim pročitanim u posljednje vrijeme.

Preporuka do neba.