Lucy Foley – Mala smrt

Naklada: Mozaik knjiga/2023.
Prevoditelj: Dijana Štambak
Broj stranica: 370

Jess bježi od svoje prošlosti i stvarnosti. Bježi kod brata Bena koji nije baš oduševljen činjenicom da će mu u savršeno sređen život u Parizu stići potpuno nesređena i nepredvidiva sestra. No što drugo učiniti kada vas netko, tko bi vam trebao biti najbliži, zamoli za uslugu?

Ben i Jess nisu bliski. Oni su dvoje odrasle djece teško oštećene u djetinjstvu. Izdvojeni iz obitelji, a potom i razdvojeni zbog posvajanja. Ben je pronašao savršenu obitelj za njega tako savršenog, ali Jess odlazi iz jedne udomiteljske obitelji u drugu i proživljava traume koje ju uništavaju čak i kao odraslu.

“Tolike godine moja beznačajnost i nevidljivost služile su mi kao maska iza koje se mogu sakriti. Godinama sam izbjegavala kopati po prošlosti. Kopati po sramoti. Kao što rekoh, ovaj posao možda oduzima malo dostojanstva. Ali nema ništa sramotno u sebi.”

Jess pristiže u Pariz, u otmjenu četvrt gdje bi ju Ben trebao dočekati u novom stanu. No Ben se ne javlja, a sablasne sjene tjeraju Jess da doslovno provali u tu velebnu kuću u potrazi za bratom. Ne nalazi ga pa odluči ispitati Benove susjede i poznanike o njemu. Nailazi na grubo lupanje vratima i ružne riječi.
Većina stanara ima zamjerku za Bena, ali gotovo svi mu najviše zamjeraju što je tako otvoreno ljubazan i znatiželjan. No je li zaista?

“Ti si jaka, Mimi. Znam da jesi. Puno jača nego što bi itko pomislio.”

Polagano se otkrivaju slojevi tajni stanara, a i samoga Bena. Jess je uporna, ali shvaća da se igra srećom. Neće još dugo to moći. Netko će shvatiti. Netko će odlučiti da je dovoljno njuškala.

Mala smrt me isprva možda čak i malo zamarala. Nekako je bila naivna, besmislena. No kako sam čitala sve dalje i dalje, radnja je počela poprimati oblik i shvatila sam da mi je nešto poznato – taj stil pisanja. Čini se da se autorica odlučila poigrati sa stilom Agathe Christie pa ta naivnost ima smisla. Opisivanje poprima sasvim drugačije razmjere, a likovi se kristaliziraju u drugoj polovici knjige.

“Kad si ovako visoko, osjetiš li ikad poriv da skočiš?”

Vrlo intrigantno i zanimljivo napisana. Posebna. Sam naslov je dvosmisleni što doprinosi misterioznosti koja je glavni temelj knjige.
Nedostatak je jedino taj nespretan početak kada ne shvaćaš ništa, no to je dio stila koji autorica koristi.