Naklada: Stilus/2019.
Prevoditelj: Andrea Marić
Broj stranica: 341
Emma ima sve- brižnog supruga, divno dijete, vrhunski posao koji ju ispunjava i kuću na obali mora. Samo što je kuća puna duhova iz prošlosti. U svakom kutu nalazi se podsjetnik na ono što je bilo i nestalo. I ono što nikada neće nestati, a Emmu zadržava u toj trošnoj kućici – truplo muškarca kojeg je sakrila godinama ranije.
Kao djevojčica zaljubila se u profesora likovnog koji ju je zapravo snubio. Luke je bio taj profesor. Imao je tu moć manipulacije mladim maloljetnim djevojkama- davati poticaj da se zaljube u njega, a potom ih je iskoristio i odbacio. Samo što je njegov plan uvijek sadržavao dodatnu notu zla, pa se služio prijevarama i neutemeljenim optužbama, kao i prijetnjama djevojkama koje je iskoristio. Emma je bila ona slabija jer je brzo ‘pala’ na njega, ali snažnija što se tiče ustrajnosti u odmazdi.
“Možda je u pravu. Katkada se osjećam kao da je cijeli svijet protiv mene.”
S vremenom, njezina nekadašnja psihička nestabilnost izazvana majčinim stalnim prijekorom i Lukeovim manipulacijama, na njoj je ostavila duboku brazdu poremećaja prehrane i paranoje. Njezin suprug Alex i sestra Theresa vjerovali su da je u recidivu. I bila je, ali tada im je otkrila tajnu groba koji se skriva na imanju. Tajnu Lukeovog nestanka. Njezina paranoja jača sve više kako joj se počinje Luke priviđati, a na adresu joj stizati suncokreti koju su bili simbolični za njihovu nekadašnju vezu. Njezina obitelj ju napušta jer vjeruju da je toksična.
“Kako se ono kaže… prošlost je mjesto koje je lijepo posjetiti, ali nije dobro zadržati se.”
Sam kratki sadržaj zvuči konfuzno. I radnja je takva. Knjiga je u stvari vrlo zanimljiva, ali neugodna i nimalo laka. Uvlačila je u mene osjećaj nemoći i paranoje, gledanje kroz prozor u trenutku straha (?!?), u potrazi za onim što je stvarno, a što manipulacija.
“Život nije bajka, a “živjeli su sretno do kraja života” neće mi biti tako lako postići.”
Vrlo kompleksna i zapanjujuće komplicirana radnja. Vrlo kompleksni likovi puni mana i kajanja. Preispitivanje istine i kuta gledanja je u svakom od njih, a i u čitatelju jer niti u jednom trenutku ne zna u što treba vjerovati, čemu se treba okrenuti. Tko je zapravo pozitivac, a tko negativac? Što je stvarno, a što plod mašte i izvrnutih sjećanja.
Zanimljiva knjiga koju mogu preporučiti, ali definitivno nije štivo koje bih opet čitala zbog samog utjecaja iste na mene.
Bookworm Maja 