K. A. Tucker- Deset malih udaha

Naklada: Fokus komunikacije/2023.
Prevoditelj: Vjera Bogati
Broj stranica: 250

Dvadesetogodišnja Kacey sa mlađom sestrom Livie stiže u Miami. Bježe od napasnog tetka i pobožne tete. Oni su njihovi jedini živući rođaci. Kacey i Livie su prije četiri godine ostale bez ikoga svoga. Naime Kacey je sa roditeljima, prijateljicom i dečkom putovala sa utakmice i u njih se zabio automobil kojeg je vozio pijan mladić. U nesreći je poginulo šestero ljudi. Preživjeli su suvozač iz smrskanog automobila koji se zabio u Audi obitelji Cleary i Kacey.

Nakon dugotrajnog fizičkog oporavka i bijega, djevojke se nastanjuju kao anonimci u malenom i oronulom kompleksu u Miamiju. Odmah se sprijateljuju sa susjedom Storm i njezinom djevojčicom Mijom, a Kacey se istoga trena zaljubljuje u zgodnog susjeda Trenta. Počinje raditi na dobro plaćenom poslu šankerice u striptiz klubu, dozvoljava ljudima da joj se približe i počinje se otvarati.

No u Kacey još bukti sjena PTSP-a. Njezine ruke ne dozvoljavaju dodire, njezin um se distancira u najgorim mogućim trenucima, uništava sama sebe. Spas vidi samo u čovjeku koji joj je nenadano došao u život – Trentu. Jedino on uspijeva zaista dotaknuti Kacey. Uvlači joj se pod kožu. Zaljubljuju se. A onda se sve ruši.

„Udahni lagano deset puta. Zadrži udahe. Osjećaj ih. Voli ih.”

Tuckerica uvijek neku stereotipnu temu uspijeva učiniti privlačnom. Kada sam krenula sa čitanjem i vidjela da su u pitanju striptizete, savršeni muškarci, prinčevi na bijelim konjima koji spašavaju emocionalno oštećene žene- kolutala sam očima. Ali priča me u potpunosti uvukla su sebe i knjigu nisam mogla ispustiti iz ruku.
Čitati o gubitku i nošenju sa istim, pokušaju da osoba drži glavu iznad vode dok ju zapljuskuje val tame i vuče ju u ponor, je zaista posebno iskustvo.

Knjiga me se dojmila. Iako je Tucker poznata po svojim lijepim ljubavnim knjigama ispunjenim emocijama i strašću, ova me iznenadila. Vjerojatno jer sam podcijenila sve likove, a samim time i knjigu. No zapravo se tu nalazi puno više.

,,Zauvijek je prekratko kad sam s tobom.”

Jedno vrijeme sam se i sama pronašla u situaciji iz koje nisam vidjela izlaza, teško mi je padala, teško sam se nosila sa istom, nisam živjela – preživljavala sam. Ali pronašla sam izlaz iz situacije i pronašla sam način da prvo gledam na pozitivne strane života, a tek onda negativne. Pronašla sam način govoriti o tome. Iako su neki strahovi još prisutni, ne dozvoljavam da me u potpunosti koče. Pokušavam živjeti bez osvrtanja. Pokušavam voljeti to što jesam.